ashab poslanika Muhammeda i prvi mujezin (580–640) From Wikipedia, the free encyclopedia
Bilal ibn Rebbah (arapski: بلال بن رباح 5. mart 580 - 2. mart 640), Etiopljanin bio je jedan od ashaba poslanika Muhammeda. Rođen je u Mekki i bio je prvi mujezin, za što ga je odabrao Muhammed.[1][2][3][4] Bio je znan po svom glasu kojim je zvao ljude na molitvu. Njegovo ime se može također izgovarati kao Bilal ibn Rijah ili Bilal ibn Ribah. Također je bio poznat kao Bilal Etiopljanin. Umro je u 640, otprilike kada je imao 60 godina.
Bilal ibn Rebbah je rođen u Mekki u Hidžazu 580.[5] Njegov otac Rabah bio je rob klana Banu Jumah, dok je njegova majka, Hamamah, navodno bila bivša princeza Abesinije[6] koja je zarobljena nakon događaja u godini slona i stavljena u ropstvo. Pošto je rođen u ropstvu, Bilal nije imao drugu opciju osim da radi za svog gospodara, Umeja ibn Khalaf. Napornim radom, Bilal je postao poznat kao dobar rob i povjereni su mu ključevi arapskih idola. Međutim, rasizam i društveno-politički statuti Arabije spriječili su Bilala da postigne veliku poziciju u društvu.[5]
Opisivan je kao osoba veoma crnog tena, mršav, veoma visok, guste kose i rijetke brade.[7]
Bilal je bio rob u vlasništvu Umeja ibn Khalaf-a, i njegovog sina Safvana iz plemena Kurejš. Među njihovim zadacima bilo je čuvanje stada kamila.
Bilal je prvi put čuo za Muhammeda kada je njegov gospodar govorio gostima o njemu sa bijesom, prkosom i zlobom. Bilal ga je čuo kako kaže:
Bilal je shvatio da njegovi gospodari imaju tri osnovna razloga za mržnju prema Muhammedu:
Kada je Bilal čuo govor Poslanika, on je odlučio da primi islam.
Bilalov gospodar Umeja ibn Khalaf se zabrinuo zbog primanja islama od strane jednog od robova i počeo da ga muči[5] da bi ga natjerao da odustane od svoje nove vjere. Bilal je izdržao razna mučenja uključujući to da je morao ležati nag na vrućem ugljenu. Svi pokušaji da Bilal odbaci novu vjeru su propali.
Prema Ibn Ishaku, piscu biografije Poslanika, Bilalov gospodar "odveo bi ga po najvrelijem dijelu dana i bacio ga na leđa na dolinu i postavio mu veliki kamen na grudi",[5] i tada bi mu govorio da će ga pustiti tek kad odbaci Muhammedovo učenje, ili kad umre.
Prema drugim izvorima, Bilal je odvođen na užareni pijesak Arapske pustinje. Na grudi bi mu položili težak kamen, a jedan čovjek bi se popeo i skakao po tom kamenu, pokušavajući da ga dokrajči. Iako je pod tim kamenom bio jedva mogao govoriti, jedino što se čulo od njega bilo je: "Ehad, ehad! (Jedan [Bog], Jedan [Bog])"[5]
Nakon što su ga mučili čitav dan, predvečer bi mu vezali uže oko vrata i vodili ga oko planina i ulica Meke. Bilal je i dalje ponavljao: "Jedan... Jedan"
Vijest o progonu Bilala stigla je do nekih Muhammedovih drugova, koji su obavijestili poslanika. Muhammed je poslao Ebu-Bekra da pregovara za emancipaciju Bilala, koji ga je oslobodio nakon što ga je kupio ili zamijenio za nemuslimanskog roba.[5][8][9]
Nakon toga, Ebu-Bekr je odveo Bilala kući, zbrinuo ga, izliječio ga i na poslijetku ga oslobodio u potpunosti.
Postoje različite predaje o tome kako je Abdullah ibn Zeid došao kod Poslanika i rekao mu za san u kojem je sanjao ezan kao islamski poziv na molitvu,[10] međutim svi se slažu da je Bilal bio mujezin koji je proučio prvi ezan.
Kasnije su neki ljudi predlagali da ta čast pripadne nekom drugom zbog Bilalovog slabog izgovora arapskog slova šin, koga je izgovarao kao sin. Međutim, Muhammed se na ovo jako naljutio i rekao da je Bilalovo sin u ušima Allaha isto kao šin, misleći pri tome da Bog ne gleda na fizičku manifestaciju koliko na čistoću srca.
Bilal je postao istaknut u Islamskoj zajednici Medine, pošto ga je Muhammed imenovao ministrom Bejtu-lmala (riznice).[11] U tom svojstvu, Bilal je dijelio sredstva udovicama, siročadi, putnicima i drugima koji nisu mogli sami sebe izdržavati.[11][12]
Godine 622, za vrijeme Hidžre, Bilal se također preselio u Medinu i preko deset narednih godina pratio Muhammeda na svim njegovim vojnim ekspedicijama, i pomagao mu kao mačonoša i stjuart, ali također i kao mujezin. Također se brinuo o Muhammedovom koplju koje je korišteno od 624 pa nadalje za pokazivanje smjera molitve.
Učestvovao je u bitci na Bedru, gdje je ubio čovjeka koji ga je mučio ranije, Umeju ibn Khalafa. Također je bio u svim važnijim bitkama i događajima, kao što su Bitka na Uhudu i Bitka na Hendeku.
Postoje kontradiktorni izvještaji o tome šta se desilo sa Bilalom nakon smrti Poslanika Muhammeda 632. godine. Ono što izgleda sigurno je da se Bilal pridružio muslimanskoj vojsci u Siriji.[13]
Neki sunitski izvori govore da je nakon što je Ebu-Bekr postao halifa, Bilal nastavio da poziva vjernike na molitvu kao njegov mujezin, ali da je za vrijeme hilafe Omera odbio da nastavi u istom obimu.
Drugi autori govore da je Muhammedova smrt značila kraj Bilalove karijere mujezina i da je zvao vjernike na molitvu još samo dva puta u životu: jednom u Siriji, zbog počasti posjete Omer ibn el-Hattaba drugi put u Medini, zbog izrazite želje Muhammedovih unuka.
Šiitski izvori tvrde da je Bilal prestao mujeziniti i otišao u Siriju nakon što je Muhammed umro i nakon što je, po njihovoj tvrdnji, oteto pravo Aliji na hilafet.
Neki izvori navode da je Ebu-Bekr naredio Bilalu da ostane u njegovoj ličnoj službi (asocirajući na službu kao rob), navodeći da je Bilal to odbio, te da su se Ebu-Bekr i Omer rasrdili na njega. Čak tvrde da ga je nakon toga Omer protjerao iz Medine, te da je to bio razlog zbog kojeg je Bilal otišao u Siriju.[14]
Sunitski učenjak el-Sujuti u svom djelu Tarikh al-Khulafa napisao je: "On (Bilal) je umro u Damasku 17. ili 18. hidžretske godine, ali neki kažu 20. hidžretske, ili čak 21. hidžretske godine kada je imao nešto više od šezdeset godina. Neki su rekli da je umro u Medini, ali to je pogrešno. Tako je u al-Isabahu i drugim djelima kao što je tahdhib an-Nawawi."[15]
Kada je Bilalova žena shvatila da se Bilala približava smrt, postala je tužna.[16] Dokumentirano je da je plakala i rekla: "Kakva bolna nevolja!"[16] Međutim, Bilal se usprotivio mišljenju svoje žene rekavši: "Naprotiv, kakva srećna prilika! Sutra ću se sresti sa svojim voljenim Muhammedom i njegovim frakcijom (hizb)!"[16]
Vjeruje se da je sahranjen na groblju Bab al-Saghir u Damasku.[17][18] Međutim, postoji još jedno turbe,[19] za koje se vjeruje da je grob Bilala, u blizini malog sela zvanog al-Rabahiyya, u Ammanu, Jordan.
Ako postoje neslaganja o životu i smrti Bilala, njegova važnost je na svim nivoima neosporna. Afrički muslimani posebno osjećaju bliskost sa ovim čovjekom, jer on je bio Etiopljanin, koji je pored toga bio jako blizak sa Muhammedom i predstavlja model čvrstoće i odanosti vjeri. Osim toga, on predstavlja najbolju sliku čistoće islama gdje je u jednom robovlasničkom sistemu iznikla vjera koja nije mjerila čovjeka ni kroz nacionalnost, ni kroz socijalni status, ni kroz boju kože, nego kroz pobožnost.
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.