From Wikipedia, the free encyclopedia
AmblIopija (grč. ἀμβλύς – amblys = tup + ὤψ – ōps = vid)[5], također zvana lijeno oko, je poremećaj vida u kojem mozak ne uspijeva u potpunosti obraditi unose iz jednog oka i vremenom daje prednost drugom oku.[1] Razvija se kada dođe do slabljenja usaglašenosti funkcija mozga i oka, a mozak ne može prepoznati vid iz jednog oka. Vremenom se mozak sve više oslanja na drugo, jače oko. To rezultira smanjenim vidom u oku koje obično izgleda normalno u drugim aspektima.[1] Ambliopija je najčešći uzrok smanjenog vida u jednom oku kod djece i mlađih odraslih osoba.[1]
Ambliopija | |
---|---|
Drugi nazivi | Lijeno oko[1] |
Dijete koje nosi ljepljivu poveznicu za oči za ispravljanje ambliopije | |
Specijalnost | Oftalmologija, optometrija |
Simptomi | Smanjenje vida |
Uobičajeno pojavljivanje | Prije 5. godine[2] |
Uzroci | Loša orijentacija očiju, oko nepravilnog oblika tako da je otežano fokusiranje, jedno oko je kratkovidniji ili dalekovidnije, zamućenje sočiva[1] |
Dijagnostička metoda | Testiranje vida |
Diferencijalna dijagnoza | Poremećaji oždanog stabla i/ili očnog živca, očne bolesti[3] |
Tretman | Naočale, povez za oči[1] |
Frekvencija | ~2% odraslih[4] |
Uzrok ambliopije može biti bilo koje stanje koje ometa fokusiranje tokom ranog djetinjstva.[1][6] Ovo se može dogoditi zbog lošeg položaja očiju (strabizma), nepravilnog oblika oka, tako da je fokusiranje teško, jedno oko je više kratkovidno ili dalekovidno nego drugo (refraktivno),ili zamućenje sočiva oka (deprivacija).[1] Nakon što se otkloni osnovni uzrok, vid se ne obnavlja odmah, jer mehanizam takođe uključuje mozak.[6][7] Ambliopija se teško otkriva, pa se preporučuje testiranje vida kod djece u dobi do pet godina[2]
Mnogi ljudi sa ambliopijom, posebno oni koji imaju samo blagu formu, nisu svjesni da imaju to stanje dok se ne testiraju u starijoj dobi, jer je vid u njihovom jačem oku normalan. Ljudi sa ambliopijom obično imaju loš stereo vid, jer su za njega potrebna oba oka. Dalje mogu imati, na zahvaćenom oku, loše prepoznavanje obrazaca, lošu oštrinu vida i nisku osjetljivost na kontrast i pokrete.[8]
Ambliopiju karakterizira nekoliko funkcionalnih abnormalnosti u prostornom vidu, uključujući smanjenje funkcije oštrine vida, osjetljivost na kontrast i oštrinu skaliranja, kao i prostorno izobličenje, abnormalne prostorne interakcije i oštećene konture detekcija. Osim toga, osobe s ambliopijom pate od binokularnih abnormalnosti kao što su poremećena stereoakutnost (stereoskopska oštrina) i abnormalna binokularna sumacija. Također, centralni vid kod ambliopa je više gužva nego centralni vid kod normalnih posmatrača.[9]
Ove manjkavosti obično su specifične za ambliopijsko oko. Takođe su dokazani subklinički deficiti "boljeg" oka.[10]
Osobe sa ambliopijom takođe imaju probleme sa binokularnim vidom kao što je ograničena stereoskopska percepcija dubine i obično imaju poteškoća da vide trodimenzijske slike na skrivenim stereoskopskim displejima kao što su autostereogrami.[11] Percepcija dubine, iz monokularnih znakova kao što su veličina, perspektiva i paralaksna kretanja ostaje normalna.
Ambliopija je razvojni problem u mozgu, a ne bilo kakav unutrašnji, organski neurološki problem očne jabučice (iako organski problemi mogu dovesti do ambliopije koja može nastaviti postojati nakon što se organski problem riješi medicinskom intervencijom).[12] Dio mozga koji prima impulse za slike iz zahvaćenog oka nije pravilno stimuliran i ne razvija se do svog punog vizualnog potencijala. To je potvrđeno direktnim pregledom mozga. David H. Hubel i Torsten Wiesel osvojili su Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu, 1981., za svoj rad na pokazivanju stepena oštećenja očnih dominacijskih stubova proizvedenih kod mačića dovoljnom vizuelnom deprivacijom tokom takozvanog "kritičnog perioda". Maksimalni "kritični period" kod ljudi je od rođenja do dvije godine.[13]
Ambliopija se dijagnosticira utvrđivanjem niske oštrine vida na jednom ili oba oka, koja nije proporcionalna strukturnoj abnormalnosti oka i isključujući druge poremećaje vida kao uzroke smanjene vidne oštrine. Može se definirati kao međuočna razlika od dvije ili više linija u oštrini (npr. na Snellenovom grafikonu) kada je očna optika maksimalno korigirana.[14] Kod male djece oštrinu vida je teško izmjeriti i može se procijeniti posmatranjem reakcija pacijenta kada je jedno oko pokriveno, uključujući i promatranje pacijentove sposobnosti da jednim okom prati predmete.
Stereotestovi poput Langovog stereotesta nisu pouzdani testovi isključenja za ambliopiju. Osoba koja prođe Langov stereotest vjerojatno neće imati strabizamsku ambliopiju, ali bi ipak mogla imati refraktivnu ili deprivacijsku ambliopiju.[15] Binokularnu mrežnjačno dvolomno skeniranje može biti u stanju identificirati, već kod vrlo male djece, ambliopiju koja je povezana sa strabizmom, mikrostrabizmom ili smanjenom preciznošću fiksacije. Dijagnoza i liječenje ambliopije potrebno je što je prije moguće, kako bi se gubitak vida sveo na minimum. Skrining na ambliopiju preporučuje se svim osobama između tri i pet godina starosti.[16]
Rano otkrivanje poboljšava uspjeh liječenja.[2] Naočale mogu biti sav tretman potreban nekoj djeci.[2][17] Ako to nije dovoljno, koriste se tretmani koji ohrabruju ili prisiljavaju dijete da koristi slabije oko. Ovo se radi ili korištenjem podvezice ili stavljanjem atropina u jače oko.[18] Bez liječenja, bolest dugo perzistira, a liječenje odraslih obično je manje učinkovito.
Liječenje strabizamske ili anizometropne ambliopije sastoji se od korekcije optičkog deficita (nošenja potrebnih naočala) i često prisiljavanja na korištenje ambliopijskog oka, korekcijom slabog oka ili ubacivanjem atropina u dobro oko, ili oboje.[19] Atropine appears to result in similar outcomes to patching.[20] Ako postoji prekomjerno krpljenje ili pretjerano tretiranje dobrog oka pri liječenju ambliopije, može rezultirati "obrnutom ambliopijom".[21] Tretiranje očiju radi se obično u skraćenom radnom vremenu od oko 4–6 sati dnevno. Liječenje se nastavlja sve dok se vid poboljša. Ne isplati se nastaviti sa takvim tretiranjem duže od šest mjeseci ako se ne pojavi poboljšanje.[22]
Deprivacijska ambliopija liječi se uklanjanjem zamućenja što je prije moguće nakon čega slijedi krpljenje ili tretiranje dobrog oka, kako bi se podstaklo korištenje ambliopijskog oka. Što se prije započne liječenje, to je lakše i brže liječenje je i psihološki manje štetno. Također, šansa za postizanje vida 20/20 je veća ako se liječenje započne rano.[23]
Jedan od pružatelja Njemačkog javnog zdravstveno osiguranje, Barmer, promijenio je svoju politiku pa 1. aprila 2014. pokrio troškove softvera za ambliopijsku djecu čije se stanje nije poboljšalo zakrpom. Aplikacija nudi namjenske vježbe za oči koje pacijent izvodi dok nosi povez za oči.[24]
Dokazi za terapiju vida nisu jasni, još od 2011.[25]
Ambliopija počinje u dobi od pet godina.[2] U odraslih, procjenjuje se da ovaj poremećaj pogađa 1–5% populacije.[4] Dok tretman poboljšava vid, obično ga ne vraća u normalu u zahvaćenom oku.[2] Ambliopija je prvi put opisana 1600-ih godina.[26] Ovo stanje može učiniti da ljudi ne ispunjavaju uslove da budu piloti ili policajci.[2]
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.