From Wikipedia, the free encyclopedia
Mineralne kiseline, poznate još i kao neorganske kiseline, su kiseline koje nastaju iz neorganskih jedinjenja. Rastvaranjem u vodi disosuju na vodonik kao katjon i konjugovanu bazu (kiselinski ostatak) kao anjon. Najpoznatije mineralne kiseline su kiseline sumpora, kiseline azota i hlorovodonična kiselina .
Mineralne kiseline su neorganska jedinjenja, povezana kovalentnim vezama. Ove kiseline uglavnom nemaju ugljenik u svom sastavu za razliku od organskih kiselina koje imaju. Ugljena kiselina je mineralna kiselina, iako sadrži ugljenik. Razlika nije u samom ugljeniku, već u ugljeničnim vezama.
Neorganske kiseline su podeljene u dve široke kategorije:
Mineralne kiseline mogu biti veoma jake superkiseline, kao što je na primer perhlorna kiselina, ali i veoma slabe kao što je borna kiselina. Dobro su rastvorne u vodi i nepolarnim rastvaračima, dok su veoma loše rastvorne u organskim rastvaračima.
Zbog svojih korozivnih svojstava, na primer razblaženi rastvor hlorovodonične kiseline se koristi za uklanjanje naslaga nečistoća iz unutrašnjosti bojlera. Uz određene mere predostrožnosti kako bi se sprečila korozija od strane same kiseline. Ovaj postupak je poznat pod nazivom uklanjanje kamenca.
Mineralne kiseline se mogu nalaziti u hrani u obliku soli: sulfata, fosfata, hlorida. Imaju veliki značaj u sprečavanju kvarenja hrane, jer smanjuju vrednost.[1]
Mineralne kiseline se koriste u mnogim sektorima hemijske industrije kao sirovina za sintezu drugih jedinjena. Velike količine ovih kiselina - posebno sumporne kiseline, azotne kiseline i hlorovodonične kiseline - proizvode se za komercijalnu upotrebu.
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.