Šamanizam u Kini
From Wikipedia, the free encyclopedia
Šamanizam u Kini se odnosi na neku vrstu religijske tradicije.[1] To je jedan od prvih oblika takozvane religije uspostavljen u Kini. Predstavlja začetak kineskog pisma i oblikovanje kineske misli. Zajedno sa konfucijanstvom, daoizmom i budizmom predstavlja oblik religije, odnosno filozofske misli.
Овај чланак је започет или проширен кроз пројекат семинарских радова. Потребно је проверити превод, правопис и вики-синтаксу. Када завршите са провером, допишете да након |проверено=. |
Početak i nastanak šamanizma je u uskoj vezi i sa osnivanjem prvih kultura na području Kine. Jedne od prvih zabeleženih kultura bile su Honhšan i Longšan kulture nastale na području donjeg toka Duge reke u Kini. Nastankom prvih kvazi-država i uspostavljanjem vladara i mandata Neba, šamani su dobili novu ulogu. Pošto su šamani bili ti koji su „pitali onostrano“, vladari su u razgovoru i savetovanju šamana donosili bitne odluke koje su se ticale i samog vladara, ali i države u kojoj je on na čelu. Uloga šamana kao takvih se menjala kroz istoriju. Kako je i kineska istorija i njeni događaji kao sinusoida, može se reći da je i položaj i svrha šamana bila za vreme jedne dinastije podržana, dok je za vreme druge dinastije bivala opovrgnuta.
Šamanizam, posmatran kao vrsta religije ili filozofije, nema samo prakticnu ulogu i upotrebu u društvu, već i duhovnu upotrebu. Šamani su bili ljudi koji su razumeli i prenosili poruke Vaseljene, time spajajući se sa istom.[2]
Šamanizam se zasniva na šamanskoj meditaciji (transu) koja bi trebalo da obezbedi uspešan lov, izlečenje bolesnih, bezbedno rađanje. Tako šamane često povezuju sa sveštenicima, doktorima, izlečiteljima, vračevima. Šaman se od njih razlikuje po tome što ima sposobnost da zapadne u trans gde njegova duša napušta fizički svet, odlazi u neki običnim ljudima nepoznat svet, i ostvaruje vezu sa onostranim, nama nepojmljivim. Kada se ta veza ostvari između duhovnog i fizičkog sveta, šamani dobijene informacije koriste kako bi pomagali običnim ljudima. Šamanova duša se vraća u njegovo telo, on se vraća svojoj zajednici. Šaman je u stanju da od početka do kraja kontroliše stanje transa gde je duboko stanje transa poznato kao let duše, prilikom kojeg duša napušta telo, nije nužno potrebno prilikom svakog šamanskog rituala. Dubina i tip transa zavisi od problema koji bi ritualom trebalo rešiti. Oni mogu primenjivati lakši vid transa, tako što će za proricanje koristiti posudu sa vodom ili listićima čaja, novčiće, kosti. Šaman postaje energetski most izmešu fizičkom i duhovnog sveta. On ili vraća dobru energiju u telo obolelog ili odstranjuje lošu energiju koja mu šteti.[3]