Ćazim Sijarić
From Wikipedia, the free encyclopedia
Ćazim Sijarić (1905—1945)[1] je bio komandant odreda Muslimanske milicije Sandžaka u Bijelom Polju tokom drugog svetskog rata.[2] Bio je jedan od osnivača odreda Muslimanske milicije u Bijelom Polju. Muslimanska milicija Sandžaka je tokom čitavog drugog svetskog rata bila kolaboracionistička jedinica i aktivno podržavala sve okupatore, počev od Ustaša preko Fašističke Italije pa do nemačkog Trećeg Rajha sistematski vršeći zločine nad hrišćanskim stanovništvom.
Ćazim Sijarić | |
---|---|
Služba | 1941-1945 |
Rod | Milicija |
Jedinica | Bjelopoljski odred Muslimanske milicije Sandžaka |
Sijarić je bio i jedan od učesnika konferencije u Godijevu kada je doneta odluka da se u prvom koraku izvrši etničko čišćenje Srba u Sandžaku i u drugom koraku istočni deo Sandžaka uključujući i Bijelo Polje pripoji Velikoj Albaniji. Bio je jedan od komandanata Muslimanske milicije koji se naročito zalagao za Velikoalbansku aneksiju istočnog dela Sandžaka. Napadima na lokalno hrišćansko stanovništvo je aktivno učestvovao u pokušajima da se sprovedu odluke konferencije u Godijevu, uprkos tome što se zajedno sa ostalim komandantima Muslimanske milicije Sandžaka na skupu u Bijelom Polju koji je bio organizovao Blažo Đukanović zalagao za popravljanje međusobnih odnosa Muslimana i hrišćana. Četnici su uspeli da saznaju za konferenciju u Godijevu i njene odluke. Kada su videli da se one sprovode u delo a da Italijani ne čine ništa da zaštite hrišćane od Muslimanskih milicija, četnici su shvatili da moraju sami da se izbore sa njima. U januaru 1943 su napali snage Muslimanske milicije u Bjelopoljskom srezu ubivši pri tome veliki broj vojnika i civila. Većina Muslimana je smatrala Sijarića odgovornim za neorganizovan i slab otpor četnicima pa zbog toga niko nije stao u njegovu odbranu kada ga je početkom februara 1943 komanda italijanske divizije "Venecija" smenila sa mesta komandanta Muslimanske milicije za Bijelopoljski srez. Pošto je izgubio podršku Muslimana u Bijelopoljskom kraju, Sijarić je otišao u okolinu Sjenice gde je zajedno sa Vehbom Bučanom nastavio agitaciju u cilju napada na hrišćane. Tamo je dočekao kapitulaciju Italije u septembru 1943 kada je stupio pod komandu Nemačkog nacističkog oficira Kremplera.