From Wikipedia, the free encyclopedia
43° 9′ 58.67″ N 21° 2′ 17.83″ E
Lukovska banja se nalazi na jugu Srbije, na istočnim padinama Kopaonika (na nadmorskoj visini od 681 m). Udaljena od Beograda oko 300 .[1]
Geografski položaj Lukovske banje, značajna nadmorska visina i atraktivna priroda, čine je dobrim klimatskim lečilištem pogodnim za odmor, rekreaciju i oporavak.
Po broju izvora termomineralnih voda temperature 56-69°C i njihovoj izdašnosti (100 litara u sekundi), spada u red najbogatijih u zemlji.
Lekovite vode Lukovske banje koristili su još stari Rimljani, o čemu svedoče ostaci cevi i građevina otkriveni u gornjem delu banjskog naselja.
Postoje ostaci kupatila koje je koristio kralj Milutin za vreme svog boravka u ovim krajevima i gazdovanja nad rudnicima. I u srednjem veku korišćene su lekovite vode sa ovih izvora, a takođe i u vreme Turaka, o čemu svedoči podatak da se ovo mesto u Kruševačkom defteru N° 567 iz 1575. godine, zove "Banja Lukova" i ima jedno kupatilo - hamam. Posle oslobođenja od Turaka 1878. godine, u banji je uređen jedan bazen, koji je korišćen za kupanje i lečenje bolesnika. Prvo kupatilo je od dasaka urađeno oko 1900. godine. Međutim, bez obzira što nije bilo više kupatila narod je dolazio i kupao se u virovima, pa je banja do Prvog svetskog rata bila dobro posećena i u njoj je godišnje boravilo oko 1.500 gostiju.
Prvo savremenije kupatilo sa muškim i ženskim bazenom izgrađeno je 1948. godine. Intenzivan razvoj banje počinje 1999. godine izgradnjom hotela "Kopaonik", od kada se uvrstila u red poznatijih banja u Srbiji.
Bogat i raznovrstan biljni svet je omogućio da u Lukovskom kraju žive razni krupni sisari, pernata divljač i dr. Prema narodnom predanju ovde je često boravio kralj Milutin zbog izvanrednih uslova za lov.
Crkva Svetog Mine nalazi se u centru sela Štava, na 5,5 od Lukovske Banje ili oko sat vremena pešačenja (42 od Kuršumlije). Po narodnom verovanju, preci sadašnjih stanovnika preneli su pri doseljavanju svoju slavu Svetog Minu i sagradili crkvu za vladavine kralja Milutina. Crkva svetog Mine (u narodu poznata i kao Mrkšina crkva), nalazi se u centru sela Štava, na seoskom groblju, sa desne strane puta Lukovska Banja-Leposavić. Turci su porušili crkvu u prvom naletu posle Kosovske bitke, koja je obnovljena 37 godina posle boja na Kosovu, ali su je Turci ponovo porušili.
Crkva je u osnovi jednobrodna građevina sa polukružnom oltarskom apsidom i pripratom. Spoljne dimenzije crkve su 9,35m (dužina) i 5,80 m (širina). Krov je na dve vode a pokrivena je kamenim pločama. Građena je od lomljenog i tesanog kamena i profilisane sige upotrebljene za završni krovni venac. Naos je osvetljen sa po jednim uskim prozorom sa severne i južne strane, kao i otvorom ispred apsidijalne konhe (Radović A. i dr., 1983, br.28). U tekstu naosa na samom nadvratku, piše da je crkva osvećena za vreme patrijarha Pajsija, tj. između 1614. i 1647. godine. Crkva ima sve odlike spomenika ove vrste građene u vreme turske dominacije, posle obnove Pećke patrijaršije, pa predstavlja najznačajniji objekat iz tog perioda u Toplici.
Unutrašnjost crkve je bila u celini živopisana ali su u požarima pojedini delovi živopisa stradali, delimično ili potpuno. Freske su islikane postojanim bojama u vizantijskom stilu. Na osnovu sačuvanih slika može se zaključiti da je oslikavanje veoma znalački osmišljeno. Na relativno malom prostoru predstavljen je uobičajeni tematski i ikonografski sadržaj, koji obrađuje najvažnije događaje iz hrišćanske istorije
Crkva Svetog Đorđa nalazi se na kamenom visu Nenadov kamen (975 m nadmorske visine) koji predstavlja izvanredan vidikovac, do kojeg se od hotela "Kopaonika" dolazi na dva načina. Lakšom stazom u dužini od 1900 m i kraćom ali težom u dužini od 900 m. Crkva je sagrađena 2002. godine. Predanje kaže da je Sveti Sava na ovom mestu postavio krst i amanet da se tu izgradi crkva. Pored kulturne i istorijske vrednosti, obilazak ove crkve ima i prirodni i zdravstveni značaj - svi koji do nje dođu svedoče o tome da se posle toga osećaju znatno bolje, ne samo duhovno, već i fizički.
Lukovska Banja je u sastavu sela Lukova, koje je oko 1,5 nizvodno od nje. Banja je lokalni administrativno-upravni, privredni, obrazovni, zdravstveni i sportski centar za osam sela u veoma retko naseljenom (880 stanovnika na 134 km²) jugoistočnom delu Kopaonika tzv. Lukovskom kraju.
Planinske reke su nastanjene pastrmkama i bogate rečnim rakovima a naročito Štavska, Trebinjska i Lukovska reka.
Najveću pažnju turista i prirodnjaka, svojom bizarnošću i originalnošću, privlači Štavska treska (1.439 m), ogranak Kopaonika, na severu od Štave. Ona se izdiže između između Štavske reke (na jugu), Blaževske reke (na zapadu) i Đerekaruše (na severu). Nju je još pre 110 godina istakao Tihomir R. Đorđević, sa "dva kamena roga (Velika i Mala treska) na vrhu, koji, okićeni šumom sa sviju strana, kao kakvom bujnom grivom, izgledahu u večernjoj rumeni nenadmašno čarobno".
Treska predstavlja najbolji vidikovac u čitavoj Toplici. U neposrednoj blizini vrha su neistražena pećinska crkva, ostaci neke građevine i kameni krstovi. Stara bukova šuma bogata je gljivama, lekovitim biljem (koje meštani beru 7. jula, na Ivandan) i izvorima hladne i pitke vode. Od lokaliteta Jagnjilo u selu Štava preko zaseoka Trečnjice, do vrha Treske, treba da se prepešači oko 4,5 i savlada visinska razlika od 535 m, a za to treba oko sat i po napornog hoda.
Druga i bolja (obložnija) staza je od crkve Sv.Mine u Štavi preko zaseoka Željevo (Suva Česma - Glog - Treska).
Crkva svetih apostola Petra i Pavla je na seoskom groblju Lukova (Babića). Po narodnom predanju crkvu je podigao kralj Milutin, koji je tu imao rudnike i livnice za preradu olova, bakra, srebra i zlata. Porušena je za vreme Turaka. Obnavljana je 1871, 1895. i 1983. godine, posle zemljotresa.
Dužina crkve sa oltarom je oko 10 m a širina i visina po 5m. unutrašnjost crkve je živopisana ali freske nemaju neke posebne umetničke vrednosti. Do nje se stiže asfaltnim putem iz Lukovske Banje ka Kuršumliji posle 15 minuta umerenog hoda, a od Kuršumlije je udaljena 34 .
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.