![cover image](https://wikiwandv2-19431.kxcdn.com/_next/image?url=https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/4/4c/GUP_Skopje_2002_mal.jpg/640px-GUP_Skopje_2002_mal.jpg&w=640&q=50)
Zoniranje
From Wikipedia, the free encyclopedia
Zoniranje je metoda urbanističkog planiranja u kojoj opština ili drugi nivo vlasti deli zemljište na područja koja se nazivaju zonama, unutar kojih je određeno korišćenje zemljišta dozvoljeno ili zabranjeno.[1] Zone se mogu definisati za namensku upotrebu (npr. stambene, industrijske) ili mogu kombinovati nekoliko kompatibilnih upotreba.
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/4/4c/GUP_Skopje_2002_mal.jpg/640px-GUP_Skopje_2002_mal.jpg)
Pravila planiranja mogu se različito definisati za svaku zonu, određujući da li se može dati planska dozvola za izgradnju određenog objekta. Zoniranje može odrediti razne direktne i uslovne namene zemljišta. Ono može ukazivati na veličinu i dimenzije parcela na koje zemljište može biti podeljeno, ili na oblik i razmere zgrada. Ove smernice su uspostavljene radi regulisanja gradskog rasta i razvoja.[2][3]
Zoniranje je najčešći regulatorni metod urbanog planiranja koji koriste lokalne ouprave u razvijenim zemljama.[4][5][6] Izuzeci uključuju Ujedinjeno Kraljevstvo i grad Hjuston.[7] Zakoni o zoniranju koji ograničavaju izgradnju novih stanova (kao što je jednoporodično zoniranje) povezani su sa smanjenom dostupnošću i glavni su faktor u stambenoj segregaciji u Sjedinjenim Državama prema prihodima i rasi.[8][9][10]