Viralni vektor
From Wikipedia, the free encyclopedia
Viralni vektor je oruđe koje se često koristi u molekularnoj biologiji za isporuku genetičkog materijala u ćelije.[1] Ova proces se može vršiti unutar živog organizma (in vivo) ili u ćelijskoj kulturu (in vitro). Virusi su evoluirali specijalizovane molekularne mehanizme za efikasni transport njihovog genoma u ćelije koje inficiraju. Isporuka gena virusima se naziva transdukcija, a inficirane ćelije su trandukovane. Ovaj mehanizam je našao laboratorijsku primenu tokom 1970-tih. Paul Berg je koristio modifikovani SV40 virus koji je sadržao DNK iz bakteriofaga lambda da inficira ćelije bubrega majmuna održavane u kulturi.[2]