Vilkinsonova mikrotalasna anizotropna sonda
From Wikipedia, the free encyclopedia
Vilkinsonova mikrotalasna anizotropna sonda (), originalno poznata kao Mikrotalasna anizotropna sonda (MAP), bila je svemirska letelica koja je operisala od 2001 do 2010 i merila temperaturne razlike širom neba u kosmičkom pozadinskom zračenju (CMB) – radijacionu toplotu preostalu od Velikog praska.[5][6] Na čelu sa profesorom Čarlsom L. Benetom sa Univerziteta Džons Hopkins, misija je razvijena u zajedničkom partnerstvu između NASA Godardovog centra za svemirske letove i Univerziteta Prinston.[7] Svemirska letelica lansirana je 30. juna 2001. sa Floride. Misija nasledila je svemirsku misiju i bila je druga svemirska letelica srednje klase () u programu NASA Ekplorera. Godine 2003, je preimenovana u u čast kosmologa Dejvida Toda Vilkinsona (1935–2002),[7] koji je bio član naučnog tima misije. Nakon devet godina rada, je isključena 2010. godine, nakon što je ESA lansirala napredniju svemirsku letelicu Plank.
Imena | Ekplorer 80 | ||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Tip misije | CMBR astronomija | ||||||||||||
Operator | NASA | ||||||||||||
COSPAR ID | 2001-027A | ||||||||||||
SATCAT no. | 26859 | ||||||||||||
Vebsajt | |||||||||||||
Trajanje misije | 9 godina, 1 mesec, 2 dana (od lansiranja do kraja prikupljanja naučnih podataka)[1] | ||||||||||||
Svojstva svemirske letelice | |||||||||||||
Proizvođač | NASA / NRAO | ||||||||||||
Lansirna masa | 835 kg (1.841 lb)[2] | ||||||||||||
Suva masa | 763 kg (1.682 lb) | ||||||||||||
Dimenzije | 3,6 m × 51 m (12 ft × 167 ft) | ||||||||||||
Snaga | 419 W | ||||||||||||
Početak misije | |||||||||||||
Datum lansiranja | 19:46:46; 30. jun 2001. (UTC) (2001-06-30T19:46:46Z)[3] | ||||||||||||
Rаketa | Delta II 7425-10 | ||||||||||||
Mesto lansiranja | Kejp Kanaveral SLC-17 | ||||||||||||
Kraj misije | |||||||||||||
Odlaganje | Pasivizirano | ||||||||||||
Deaktivirano | Priio zadnju komaandu 20. oktobar 2010 (2010-10-20); transmitovao zadnje podatke 19. avgusta 2010[4] | ||||||||||||
Orbitalni parametri | |||||||||||||
Referentni sistem | L2 point | ||||||||||||
Režim | Lisažuova | ||||||||||||
Glavni teleskop | |||||||||||||
Tip | Gregorijanski | ||||||||||||
Prečnik | 1,4 m × 16 m (4,6 ft × 52,5 ft) | ||||||||||||
Talasne dužine | 23 do 94 | ||||||||||||
Instrumenti | |||||||||||||
| |||||||||||||
NASA kolaž slika vezanih za WMAP (svemirki brod, CMB spektara i pozadinska slika) Eksplorerski programi ← HETE RHESSI → |
Merenja -a su igrala ključnu ulogu u uspostavljanju trenutnog standardnog modela kosmologije: Lambda-CDM modela. Podaci -a vrlo se dobro uklapaju u svemir koji je dominiran tamnom energijom u obliku kosmološke konstante. Ostali kosmološki podaci su takođe dosledni i zajedno čvrsto ograničavaju model. U Lambda-CDM modelu svemira, starost univerzuma je 7001137720000000000♠13,772±0,059 milijardi godina. Određivanje starosti svemira misijom -a ima tačnost veću od 1%.[8] Trenutna brzina širenja svemira je (vidi Hublovu konstantu) 7001693199999999999♠69,32±0,80 km·s−1·Mpc−1. Sadržaj svemira trenutno se sastoji od 6998462800000000000♠4,628%±0,093% obične barionske materije; 6999240200000000000♠24,02%+0,88%
−0,87% hladne tamne materije (engl. ) koja niti emituje niti apsorbuje svetlost; i 6999713499999999999♠71,35%+0,95%
−0,96% tamne energije u obliku kosmološke konstante koja ubrzava širenje svemira.[9] Manje od 1% trenutnog sadržaja svemira je u neutrinama, ali merenja -a su prvi put otkrila 2008. godine da podaci preferiraju postojanje kosmičke pozadine neutrina[10] sa efektivnim brojem neutrinskih vrsta od 7000326000000000000♠3,26±0,35. Sadržaj upućuje na Euklidsku ravnu geometriju sa zakrivljenošću () od 3002730000000000000♠−0,0027+0,0039
−0,0038. Merenja takođe podržavaju paradigmu kosmičke inflacije na nekoliko načina, uključujući merenje ravnoće.
Misija je osvojila različite nagrade: prema časopisu Science, je ostvario najznačajnije otkriće za 2003 godinu.[11] Publikacije sa rezultatima ove misije bile su prvom i drugom mestu spiska „Super vrućih radova u nauci od 2003”.[12] Od najviše referenciranih radova svih vremena iz fizike i astronomije u bazi podataka , samo tri su objavljena nakon 2000. godine, i sva tri su publikacije. Benet, Lajman A. Pejg, mlađi, i Dejvid N. Spergel, dva potonja sa Univerziteta Prinston, podelili su Nagradu Šo za astronomiju 2010. za svoj rad na -u.[13] Benet i naučni tim -a dobili su Gruberovu nagradu za kosmologiju 2012. godine. Nagrada za proboj u fundamentalnoj fizici za 2018. godinu dodeljena je Benetu, Gariju Hinšou, Normanu Džarosiku, Pejdžu, Spergelu i naučnom timu .
Od oktobra 2010. svemirska letelica je napuštena u heliocentričnoj grobljanskoj orbiti nakon 9 godina rada.[14] Svi podaci su objavljeni u javnosti i podvrgnuti su pažljivoj kontroli. Konačno službeno objavljivanje podataka bilo je devetogodišnje objavljivanje 2012. godine.[15][16]
Neki aspekti podataka su statistički neuobičajeni za Standardni model kosmologije. Na primer, najveće merenje ugaone skale, kvadrapolni momenat, nešto je manje nego što bi model predvideo, ali ta odstupanja nisu izuzetno značajna.[17] Velika hladna tačka i ostale karakteristike podataka su statistički značajnije, i istraživanje se nastavlja na njima.