From Wikipedia, the free encyclopedia
Veštački pneumotoraks ili artevicijalni pneumotoraks je terapijska i dijagnostička metoda koja je prvi put primenjana u lečenju tuberkuloze na početku 20. veka. Ovu metodu danas je zamenila savremena dijagnostička i terapijska torakoskopija.[1][2][3] Sa porastom učestalosti invazivnih zahvata na grudnom košu u dijagnostičke i terapijske svrhe povećala se i učestalost javljanja posebnog oblika veštačkog pneumotoraksa - jatrogenog traumatskog pneumotoraksa, izazvanog lekarskom greškom.[4]
Veštački pneumotoraks | |
---|---|
Ventilni pneumotoraks | |
Klasifikacija i spoljašnji resursi | |
Specijalnost | hirurgija |
Prvi lekar koji je pokušao da sagleda pleuralni prostor bio je Jakobeus 1910. godine, koji je u tu svrhu upotrebivši modifikovani Nitzeov cistoskop.[5] Iako je torakoskopija prvobitno bila zamišljena kao dijagnostička procedura, u narednih 40 godina ovu metodu upotrebljavali su ftiziolozi pri presecanju pleuralnih priraslica i izazivanju veštačkog pneumotoraksa. Tako je veštački pneumotoraks predstavljao u prvom redu terapijsku metodu u lečenju tuberkuloze na početku 20. veka.
Sa pronalaskom efikasnog kauzalnog lečenja ttuberkuloze antituberkuloticima i usavršavanjem resekcione terapije, prestala je potreba za kolapsoterapijom (veštačkim pneumotoraksom), tako da je njena primena u lečenju tuberkuloze je prestala i postala skoro zaboravljena. Istovremeno je primena Abramsove i Copeove igle za perkutanu biopsiju plućne maramice pokazala je zavidnu efikasnost u dijagnostici malignih i tuberkuloznih pleuralnih izliva (2, 3). Dok je samo mali broj torakoskopista pedesetih i šezdesetih godina i dalje primenjivao dijagnostičku torakoskopiju, a u nekoliko centara je primenjivana i za sprečavaanje recidiva spontanog pneumotoraksa pleurodezom.[6]
Ponovno interesovanje za torakoskopiju i njena sve šira primena počinje sedamdesetih godina, pre svega zahvaljujući:
Pedesetih i šezdesetih godina 20. veka veštački pneumotoraks se primenjivao u terapijske svrhe u nekoliko centara za lečenje tuberkuloznih kaverni i sprečavaanje recidiva spontanog pneumotoraksa pleurodezom.[9]
Ovaj oblik veštačkog pneumotoraksa, je lekarskom greškom izazvan fistula, i zato nosi naziv jatrogeni pneumotoraks. On može nastati kao komplikacija nakon dijagnostičkih ili terapeutskih intervencija, npr. posle:
Simptomi su slični onima kod spontanog pneumotoraksa, mada vrste i karakteristike simptoma zavise od starosti pacijenta, prisustva osnovnog oboljenja pluća, a veličine pneumotoraksa.
Istovremeno prisustvo vazduha i tečnosti u pleuralnom prostoru je hidro pneumotoraks.
Prisustvo krvi i vazduha u pleuralnom prostoru (ematopneumotoraks) nastaje najčešće kod blast i drugih povreda zbog mehanmičkog oštećenja krvnih sudova.
Prisustvo vazduha i gnoja (piopneumotoraks), može biti posledica infekcije iz udaljenih gnojnih ognjišta ili posledica primarnih gnojnih oboljenja pluća.
Prisustvo vazduha u medijastinumu (medijastinalni emfizem), izaziva osećaj stezanja u grudima, bol i poremećaje srčanog ritma.
Kod potložnog emfizema, vazduh prodire u potkožno tkivo i lokalizuje se u regijama iznad pluća. Prate ga znaci podbulog lica i napeta koža koja kada se pritisne daje osećaj škripanja kao da hodamo po suvom snegu.
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.