Vasubandhu
From Wikipedia, the free encyclopedia
Vasubandhu (Sanskrit: वसुबन्धु; Vajli: dbyig gnyen) (fl. 4. do 5. veka) bio je uticajni budistički monah i učenjak iz Gandare. On je bio filozof koji je pisao komentare o Abidarmi, sa perspektive sarvastivadske i sautrantske škole.[1][2] Nakon preobraćenja u mahajanski budizam, zajedno sa svojim polubratom Asangom, bio je i jedan od glavnih osnivača jogakarske škole .
Vasubandhu | |
---|---|
Datum rođenja | 4. ili 5. vek |
Datum smrti | 4. ili 5. vek |
Zanimanje | budhistički monah |
Delovanje | Kosnivač filozofske škole svesti. |
Vasubandhuova Abidarmakosakarika („Komentar riznice Abidarme”) široko se koristi u tibetanskom i istočnoazijskom budizmu, kao glavni izvor filozofije Abaharme koja nije mahajanska. Njegovi filozofski stihovi postavljaju standard za indijsku jogakarsku metafiziku „prividnog izgleda” (), koja je opisana kao oblik „epistemološkog idealizma”, fenomenologije[3] i koja je bliska transcendentalnom idealizmu Imanuela Kanta.[4] Pored toga, napisao je nekoliko komentara, dela o logici, argumentacija i radove pobožne poezije.