Elektronska ljuska
From Wikipedia, the free encyclopedia
U hemiji i atomskoj fizici, elektronska ljuska, ili glavni energetski nivo, može se smatrati orbitom koju prate elektroni oko jezgra atoma. Ljuska najbliža jezgru naziva se „1 ljuska” (ona se takođe zove „ ljuska”), a zatim sledi „2 ljuska” (ili „ ljuska”), zatim „3 ljuska” (ili „ ljuska”) i tako dalje i dalje od jezgra. Ljuske odgovaraju glavnim kvantnim brojevima ( = 1, 2, 3, 4 ...) ili su abecedno označene slovima koja se koriste u rendgenskoj notaciji (, ...).
Svaka ljuska može da sadrži samo fiksni broj elektrona. Prva ljuska može da sadrži do dva elektrona, druga ljuska može da sadrži do osam (2 + 6) elektrona, treća ljuska može da drži do 18 (2 + 6 + 10 ) i tako dalje. Opšta formula je da -ta ljuska može u principu da sadrži do 2(2) elektrona.[1] Budući se elektrone privlači jezgro, elektroni atoma će generalno zauzimati spoljašnje ljuske samo ako su unutrašnje ljuske već potpuno popunili drugi elektroni. Međutim, to nije strog zahtev: atomi mogu da imaju dve ili čak tri nepotpune spoljašnje ljuske. (Za više detalja pogledajte Madelungovo pravilo).[2]
Elektroni u najudaljenijoj zauzetoj ljusci (ili ljuskama) određuju hemijska svojstva atoma; ona se naziva valentna ljuska. Svaka ljuska se sastoji od jedne ili više podljuski, i svaka podljuska se sastoji od jedne ili više atomskih orbitala.