Svemirski teleskop Spicer
From Wikipedia, the free encyclopedia
Svemirski teleskop Spicer, ranije Instalacija svemirskog infracrvenog teleskopa (engl. ), bio je infracrveni svemirski teleskop lansiran 2003. godine i izveden iz upotrebe 30. januara 2020.[4][8]
Imena | Instalacija svemirskog infracrvenog teleskopa | ||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Tip misije | Infracrveni svemirski teleskop | ||||||||
Operator | NASA / JPL / Kalteh | ||||||||
COSPAR ID | 2003-038A | ||||||||
SATCAT no. | 27871 | ||||||||
Vebsajt | |||||||||
Trajanje misije | Planiran: 2,5 do 5+ godina[1] Primarna misija: 5 godina, 8 meseci, 19 dana Kraj: 16 godina, 5 meseci, 4 dana | ||||||||
Svojstva svemirske letelice | |||||||||
Proizvođač | Lokhid Bol aerospejs | ||||||||
Lansirna masa | 950 kg (2.094 lb)[1] | ||||||||
Suva masa | 884 kg (1.949 lb) | ||||||||
Masa tereta | 851,5 kg (1.877 lb)[1] | ||||||||
Početak misije | |||||||||
Datum lansiranja | 25. avgust 2003, 05:35:39 UTC[2] | ||||||||
Rаketa | Delta [3] | ||||||||
Mesto lansiranja | Kejp Kanaveral | ||||||||
Ulazak u službu | 18. decembar 2003 | ||||||||
Kraj misije | |||||||||
Odlaganje | Deaktiviran na Zemljinoj pratećoj orbiti | ||||||||
Deaktivirano | 30. januar 2020[4] | ||||||||
Orbitalni parametri | |||||||||
Referentni sistem | Heliocentrična[1] | ||||||||
Režim | Zemljino prateći[1] | ||||||||
Ekscentricitet | 0,011[5] | ||||||||
Perihelion altituda | 1,003 AU[5] | ||||||||
Aphelion altituda | 1,026 AU[5] | ||||||||
Inklinacija | 1,13°[5] | ||||||||
Period | 373,2 dana[5] | ||||||||
Epoha | 16. mart 2017 00:00:00 | ||||||||
Glavni teleskop | |||||||||
Tip | Riči–Kretjen [6] | ||||||||
Prečnik | 0,85 m (2,8 ft)[1] | ||||||||
Fokalna dužina | 10,2 m (33 ft) | ||||||||
Talasne dužine | infracrvena, 3,6–160 μm[7] | ||||||||
| |||||||||
← Čandra |
Planirani period misije trebalo je da bude 2,5 godine sa očekivanjem pre lansiranja da bi se misija mogla produžiti na pet ili malo više godina dok se ne iscrpi zaliha tečnog helijuma na brodu. To se dogodilo 15. maja 2009.[9] Bez tečnog helijuma za hlađenje teleskopa na vrlo niske temperature potrebne za rad, većina instrumenata više nije bila upotrebljiva. Međutim, dva modula najkraćih talasnih dužina IRAC kamere nastavili su da rade sa istom osetljivošću kao pre iscrpljivanja kriogena i nastavili su da se koriste početkom 2020. u Spicerovoj toploj misiji. Ispitivanja pred lansiranje sprovedena su kako bi se utvrdile očekivane performanse opreme u ovom stanju, zajedno sa testovima na Univerzitetu u Ročesteru, koji su potvrdili kontinuiranu sposobnost detektora.[10][11] Tokom tople misije, dva kanala talasnih dužina IRAC-a radila su na 30 K, za koje se predviđalo da će doživeti malu ili nikakvu degradaciju u poređenju sa nominalnom misijom. Spicerovi podaci, kako iz primarne, tako i iz tople faze, arhivirani su u Infracrvenoj naučnoj arhivi (IRSA).
U skladu sa NASA-inom tradicijom, teleskop je preimenovan nakon uspešne demonstracije rada, 18. decembra 2003. Za razliku od većine teleskopa koje je imenovao odbor naučnika, obično po poznatim preminulim astronomima, novo ime za SIRTF proizašlo je iz takmičenja otvorenog za širu javnost. Takmičenje je dovelo do toga da je teleskop imenovan u čast astronoma Limana Spicera, koji je promovisao koncept svemirskih teleskopa tokom 1940-ih.[12] Spicer je 1946. godine napisao izveštaj za RAND korporaciju opisujući prednosti vanzemaljske opservatorije i kako bi to moglo biti ostvareno raspoloživom ili predstojećom tehnologijom.[13][14] On je predložen zbog svog pionirskog doprinosa raketnoj tehnologiji i astronomiji, kao i „zbog svoje vizije i vođstva u artikulisanju prednosti i koristi koje se mogu ostvariti Programom svemirskog teleskopa”.[12]
Spicer koji je koštao 776 miliona dolara[15] lansiran je 25. avgusta 2003. u 05:35:39 UTC sa Kejp Kanaverala SLC-17B na raketi Delta 7920H.[2]
On je postavljen je u heliocentričnu orbitu (za razliku od geocentrične) koja kasni i udaljava se od Zemljine orbite sa otprilike 0,1 astronomske jedinice godišnje (orbita koja „prati Zemlju”[1]). Primarno ogledalo je prečnika 85 cm (33 in), f/12, napravljeno je od berilijuma i bilo je hlađeno na 5,5 K (−268 °C; −450 °F). Satelit sadrži tri instrumenta koji su mu omogućavala da vrši astronomsko snimanje i fotometriju od 3,6 do 160 mikrometara, spektroskopiju od 5,2 do 38 mikrometara i spektrofotometriju od 5 do 100 mikrometara.[7]