Sukob civilizacija
From Wikipedia, the free encyclopedia
Sukob civilizacija je hipoteza prema kojoj će nakon završetka Hladnog rata glavni izvor sukoba u svetu biti ljudski kulturni i religiozni identiteti. Američki politikolog Semjuel P. Hantington je tvrdio da se ratovi u budućnosti neće voditi između zemalja već između kultura i da će islamski ekstremizam biti glavna pretnja miru svetu. Ovu hipotezu je izneo na predavanju 1992. godine [1] u Američkom institutu koju je zatim razvio 1993. godine u članku pod nazivom „Sukob civilizacija” ,[2] u časopisu Forin afers kao kritiku na knjigu,,Kraj istorije i poslednji čovek” njegovog bivšeg studenta Frensisa Fukujame. Hantington je svoju tezu kasnije proširio 1996. u knjizi „Sukob civilizacija i preoblikovanje svetskog poretka”.
The Clash of Civilizations and the Remaking of World Order | |
---|---|
Земља | SAD |
Језик | Engleski |
Жанр / врста дела | Međunarodni odnosi, geopolitika |
Издавање | |
Издавач | Simon & Schuster |
Датум | 1997 |
Тип медија | Knjiga |
Класификација | |
? | 978-0-684-84441-1 |
? | 38269418 |
Samu frazu je ranije koristio Alber Kami 1946. godine ,[3] i Bernar Luis u članku u septembru 1990.godine The Atlantic Monthly pod nazivom "Koreni muslimanskog besa".[4] Fraza se javlja čak i ranije 1926. godine u knjizi o Bliskom istoku autora Bazil Metjua:,,Seoba mladog Islama: Studije sukoba civilizacija". Ovaj izraz potiče od „sukob kultura” koji je već korišćen tokom kolonijalnog perioda i Lepe epohe.[5]
Hantington je počeo svoje razmišljanje tako što su teoretičari i pisci tvrdili da su ljudska prava, liberalna demokratija i kapitalizam postali jedina preostala ideološka alternativa za nacije koje su ostale u posthladnoratovkom svetu. Posebno je Fransis Fukujama tvrdio da je svet doživeo kraj istorije u Hegelovom smislu. Hantington je verovao da se era ideologije završila i da se svet samo vratio u normalno stanje koje je bilo okarakterisano kulturnim konfliktima. On je u svojoj tezi tvrdio da će glavna osa sukoba u budućnosti biti uz kulturne linije.[6] Kao dodatak, on je postavio da će koncept različitih civilizacija, kao najviši nivo kulturnog identiteta postati sve više koristan u analiziranju potencijala za konflikt. Na kraju njegovog članka „Foreign affairs” iz 1993., „Sukob civilizacija“ Hantington piše: „To nije za odbranu želje sukoba između civilizacija. To je za postavljanje opisnih hipoteza kako bi budućnost mogla izgledati.”[2]
Dodatno, sukob civilizacija za Hantingtona, predstavlja razvoj istorije. U prošlosti svet istorije je većinom bio o borbama između monarhija, nacija i ideologija, kao što se moglo uočiti unutar Zapadne civilizacije ali pre završetka Hladnog rata, svet politike je ušao u novu fazu, u kojoj ne-Zapadne civilizacije više nisu ekploatisani primaoci Zapadne civilizacije ali su postali važni dodatni učesnici koji se pridružuju Zapadu kako bi uokvirili i pomerili svetsku istoriju.[7]