Prevremeni porođaj
From Wikipedia, the free encyclopedia
Prevremeni porođaj (PTB), prerano ili prevremeno rođenje, predstavlja rođenje deteta sa manje od 37 nedelja trudnoće, za razliku od punog porođajnog perioda koji je približno 40 nedelja.[1]
Prevremeni porođaj | |
---|---|
Intubirano nedonošče na lečenju u inkubatoru | |
Specijalnosti | neonatologija, pedijatrija, akušerstvo |
Simptomi | Rođenje bebe mlađe od 37 nedelja gestaciona starost [1] |
Komplikacije | Cerebralna paraliza, zastoji u razvoju, problemi sa sluhom, problemi sa vidom[1] |
Uzroci | Često nepoznata[2] |
Faktori rizika | Dijabetes, visok krvni pritisak, višeplodna trudnoća, gojaznost ili nedovoljna težina, brojne vaginalne infekcije, celijakija, pušenje duvana, psihološki stres[2][3] |
Prevencija | Progesteron[4] |
Lečenje | Kortikosteroidi, održavanje deteta na toplom kroz kontakt koža-koža, podrška dojenju, lečenje infekcija, podrška disanju[2] |
Frekvencija | ~15 miliona godišnje (12% rođenih)[2] |
Smrtnost | 805,800[5] |
Simptomi i znaci koji nagoveštavaju prevremeni porođaj uključuju kontrakcije materice koje se javljaju češće nego svakih deset minuta ili curenje plodove vode iz rodnice.[6]
Prevremeno rođena deca su u većem riziku od cerebralne paralize, kašnjenja u razvoju, problema sa sluhom i vidom.[1] Što se dete ranije rodi, ovi rizici su veći.[1][7]
Uzrok prevremenog porođaja često nije poznat.[2] Faktori rizika uključuju šećernu bolest, povišeni krvni pritisak, višeplodnu trudnoću (trudnoću sa više beba), gojaznost ili manjak kilograma, brojne vaginalne infekcije, zagađenje vazduha, uključujući pušenje duvana, i psihološki stres.[2]
Preporuka je se da se prevremeni porođaj ne izaziva na zahtev majke pre 39 nedelja, osim ako to nije potrebno iz drugih medicinskih razloga.[2] Ista preporuka odnosi se i na carski rez.[2] Medicinski razlozi za rano rađanje uključuju preeklampsiju.[8]
Prevremeni porođaj može se sprečiti kod rizičnih osoba ako se tokom trudnoće primeni hormon progesteron.[4] Dokazi ne podržavaju korisnost od dugotrajnih odmora u krevetu.[4][9] Primenom terapijskih mera, kombinacije tokolitika, spazmolitika, hormona, nesteroidnih antiinflamatornih lekova i antibiotika i antimikotika, odlaganje trudnoće do termina postigli smo kod 34 (82,92%) pacijentkinja. Efikasnom terapijom koja blokira patofiziološke poremećaje koji stoje u osnovi prevremenog rađanja u najvećem procentu slučajeva omogućeno je prolongiranje gestacije i rađanje terminskog, zrelog deteta.[10]
Procenjuje se da bi najmanje 75% nedonoščadi preživelo prevremeni porođaj uz odgovarajući tretman, dok je stopa preživljavanja najviša kod novorođenčadi koja su rođena što najkasnije.[2]
Kod žena koje mogu roditi između 24 i 37 nedelja, kortikosteroidi poboljšavaju ishode.[11] Brojni lekovi, uključujući nifedipin, mogu odložiti poorođaj tako da se majkama savetuje da budu bliže mestu gde je dostupna veća medicinska pomoć i kortikosteroidi imaju veće šanse za efektom dejstva.[12]
Jednom kada se beba rodi, briga uključuje održavanje povoljne temperature preko kože deteta u inkubatoru, podržavanje dojenja, lečenje infekcija i podržavanje vunkcije disanja, ponekad ako je to neophodno i intubacijom.[2]
Prevremeno rođenje najčešći je uzrok smrti novorođenčadi širom sveta.[1] Oko 15 miliona beba se rode kao nedonoščad svake godine (5% do 18% svih porođaja).[2] U Velikoj Britaniji oni čine oko 7,9%, a u Sjedinjenim Američkim Državama oko 12,3% svih rođenih.[13][14] Otprilike 0,5% rođenih su izuzetno rano rođeni, i na njih se odnosi većina smrtnih slučajeva.[15] U mnogim zemljama na globvalnom nivou, stopa prevremenih porođaja porasla je između 1990-tih i 2010-tih.[2]
Komplikacije zbog prevremenih porođaja sa 0,81 miliona smrtnih slučajeva u 2015. godini, smanjene su u odnosu na 1,57 miliona koliko ih je bilo 1990. godine.[16][17] Šansa za preživljavanje preveremeno rođene bebe su: u 22. nedelji je oko 6%, u 23. nedelji 26%, 24. nedelji 55% i 25. nedelji oko 72%.[18] Šanse za preživljavanje bez ikakvih dugoročnih poteškoća su manje.[19]