Precesija
From Wikipedia, the free encyclopedia
Precesija (kasnolatinski , prema klasičnom latinskom : ići napred) je pravilna promena smera ose rotirajućeg tela koja nastaje kada na telo deluje spoljašnji moment sile.[6] Promena ugaone količine kretanja ima smer momenta sile i vektorski se sabira s trenutnom ugaonom količinom kretanja. Pojava je opažena pri kretanju žiroskopa učvršćenog u jednoj tački ose izvan težišta. Precesija nebeskog tela nastaje ako ono nije homogena kugla i ako na njega gravitacijski deluje drugo telo koje se ne nalazi u ravni nebeskog ekvatora.
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/8/82/Gyroscope_precession.gif/250px-Gyroscope_precession.gif)
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/4/43/Earth_precession.svg/640px-Earth_precession.svg.png)
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/b/bb/Praezession.svg/320px-Praezession.svg.png)
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/b/bd/Equinox_path.png/320px-Equinox_path.png)
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/f/f9/N_pole_precession.png/640px-N_pole_precession.png)
Zemljina precesija nastaje pod delovanjem Sunca i Meseca. Zbog Zemljine protežnosti javlja se razlika privlačne sile Meseca ili Sunca na bližoj i daljoj strani Zemlje, a kako ta razlika ima komponentu u smeru normalnom na ekvatorsku ravan rotirajuće Zemlje, nastaje spreg sila, odnosno rezultantni moment sile. Zbog toga osa Zemljine vrtnje opisuje kupu oko normale na spojnicu središta Zemlje i Meseca, odnosno Zemlje i Sunca. To je luni-solarna precesija.[7] Kako se Mesec ne nalazi u ravni ekliptike, već mu se od nje staza zakošena za ugao od 5° 9′, na kupi se javljaju nabori s periodom od 18,67 godina, što se u astronomiji naziva nutacijom. Postoji i planetarna precesija, koja je zakretanje ravni ekliptike zbog uticaja planeta.[8] Zbirni učinak luni-solarne i planetarne precesije uzrokuje pomak proletne i jesenske tačke među zvezdama na zapad, godišnje za 50,6′′. Zbog precesije Zemljina osa obilazi oko normale na ravani ekliptike sa sideričkim ili zvezdanim periodom od 25.800 godina (Platonova godina).[9] Posledica toga je da Severni nebeski pol putuje među zvezdama; na mestu gde je danas Severnjača, zvezde se izmenjuju. Zbog precesije Zemljina siderička (zvezdana) i tropska (Sunčeva) godina nisu jednake, a koordinate ekvatorskog koordinatnog sistema se menjaju.[10]
Važna posledica precesije je različito izlaganje Zemljinih kontinenata Sunčevom zračenju. Za klimatske promene važniji je položaj Zemljine ose prema perihelu Zemljine staze nego prema zvezdama, a perihel se zbog poremećaja u Sunčevom sistemu zakreće direktno (progradno), godišnje za 11,63′′, tj. Zemljina se eliptična putanja zakreće. Precesijsko-perihelni ciklus traje 21.000 godina.[11]