Potpomognuto samoubistvo
From Wikipedia, the free encyclopedia
Potpomognuto samoubistvo ili asistirano samoubistvo je namerno izazivanja (prevremene) smrti uz prisustvo, uputstva ili pomoć lekara, na zahtev pacijenta u cilju prekraćivanja muka. Zasniva se na primeni postupaka ili davanja pacijentu sredstva koje će ga lišiti života. Situacije u kojima se postavlja pitanje eutanazije su komplikovane i teško razumljive. Oni takođe značajno variraju od pojedinca do pojedinca, u zavisnosti od okolnosti, perspektive i bolesti. Imajući ovo u vidu ova vrsta eutanazije, gde lekar pomaže pacijentu da okonča život po sopstvenoj želji i pod strogo propisanim uslovima i kriterijumima, legalna je samo u Belgiji, Švajcarskoj, Austriji, Holandiji, Luksemburgu, Albaniji, Kolumbiji i trima američkim državama (Oregonu, Montani i Vašingtonu).[1]
Iako je ova vrsta samoubistva neki oblik eutanazije, od nje se razlikuje po tome, što eutanazija predstavlja čin prekidanja nečijeg života od strane lekara, a potpomognuto (asistirano) samoubistvo je kada lekar obezbeđuje sredstvo kojim će osoba sama izvršiti samoubistvo. U prvom slučaju uloga lekara u samoubistvu je aktivna, a u drugom je pasivna.[2]
Potpomognuto samoubistvo je u većini zemalja krivično delo, koje se izjednačava sa ubistvom ili ubistvom iz nehata.[3]