Pju gradovi-države (ပျူ မြို့ပြ နိုင်ငံများ) su bili grupa gradova-država koji su postojali od 2. veka pne. do sredine 11. veka u današnoj Gornjoj Burmi (Mjanmar). Gradovi-države su delom bili osnovani usled migracije na jug naroda koji su govorili Tibetsko-burmanske jezike. Oni su najraniji stanovnici Burme o kojima postoje zapisi.[2] Ovaj hiljadugodišnji period, koji se često naziva Pju milenijumom, povezuje bronzano doba sa počecima perioda klasičnih dražava kad se pojavilo Pagansko kraljevstvo u kasnom 9. veku.
Кратке чињенице Pyu city-states ပျူ မြို့ပြ နိုင်ငံများ, Status ...
Otkriveno je pet glavnih utvrđenih gradova-država i nekoliko manjih gradova u tri glavne navodnjavane regije Gornje Burme: dolina reke Mu, Kjaukse ravnice i Minbu regija, oko ušća reka Iravadi i Čindvin. Kao deo kopnenih trgovačkih puteva između Kine i Indije, Pju carstvo se postupno proširilo na jug. Halin, osnovan u 1. veku na severnom rubu Gornje Burme, bio je najveći i najvažniji grad dok ga oko 7. ili 8. veka nije zamijenila Šrikšetra (u blizini modernog Pjaja) na južnom rubu carstva. Dvostruko veća od Halina, Šrikšetra je bio najveći i najuticajniji Pju centar.
Milenijum stara civilizacija je propala u 9. veku kada su gradove-države uništile učestale invazije kraljevine Nandžao. Burmanci, koji su došli iz Nandžaoa, osnovali su garnizonski grad Bagan na ušću reka Iravadi i Čindvin.[3] Pju naselja su preživjela u Gornjoj Burmi sledeća tri veka, ali narod Pju se postupno apsorbovao u šireće Pagansko kraljevstvo. Pju jezik je još uvek postojao sve do kraja 12. veka, ali je do 13. veka Pju narod prihvatio burmansku etničku pripadnost. Istorije i legende Pjua su uključene u burmanske.
Pju kultura je uveliko bila pod uticajem trgovine sa Indijom, te su oni prihvatili budizam, kao i druge kulturne, arhitektonske i političke koncepte koji su imali trajan uticaj na kulturu i političko uređenje Burme. Pju kalendar, temeljen na budističkom kalendaru, kasnije je postao burmanski kalendar (koji započinje 22. marta 638.). Najnovija istraživanja, iako još uvek nisu potvrđena, sugerišu kako je Pju pismo, utemeljeno na indijskom brahmanskom pismu, izvor je mon pisma kojim se piše burmanski jezik.
Tri delimično iskopana Pju grada, s njihovim zidinama od opeke i jarcima: Šrikšetra, Halin i Beiktano, su upisana na Uneskovspisak mesta svetske baštine u Aziji 2014. godine kao „drevni Pju gradovi”, jer svojim sistemom navodnjavanja u suvoj dolini reke Iravadi svedoče o naprednoj civilizaciji koja je cvetala više od 1000 godina.[4] Njihovi ostaci uključuju citadele-palate, nekropole i rane industrijske komplekse, ali i budističke stubove od opeke, te delove gradskih zidina i sistema navodnjavanja od kojih su neki delovi još u upotrebi, i koji naglašavaju današnje razvijeno poljoprivredno društvo.
Lieberman, Victor B. (2003). Strange Parallels: Southeast Asia in Global Context, c. 800–1830, volume 1, Integration on the Mainland. Cambridge University Press. ISBN978-0-521-80496-7.
Moore, Elizabeth H. (2007). Early Landscapes of Myanmar. Bangkok: River Books. ISBN978-974-9863-31-2.
Michael Everson; Rick McGowan; Ken Whistler; V.S. Umamaheswaran (17. 8. 2015). „Roadmap to the SMP”. Приступљено 16. 1. 2016.CS1 одржавање: Формат датума (веза)
Blagden, C. Otto (1911). „A preliminary study of the fourth text of the Myazedi inscriptions”. Journal of the Royal Asiatic Society of Great Britain & Ireland. 43 (2): 365—388. S2CID163623038. doi:10.1017/S0035869X00041526.
Griffiths, Arlo; Hudson, Bob; Miyake, Marc; Wheatley, Julian K. (2017). „Studies in Pyu Epigraphy, I: State of the Field, Edition and Analysis of the Kan Wet Khaung Mound Inscription, and Inventory of the Corpus”. Bulletin de l'École française d'Extrême-Orient. 103: 43—205. doi:10.3406/befeo.2017.6247.
Charney, Michael W. (2002). 'Centralizing Historical Tradition in Precolonial Burma: The Abhiraja/Dhajaraja Myth in Early Kon-bauung Historical Texts.' South East Asia Research, 10 (2). pp. 185-215.
Htin Aung, Maung (1970). Burmese History before 1287: A Defence of the Chronicles. Oxford: The Asoka Society.
Moore, Elizabeth H. (2011). McCormick, Patrick; Jenny, Mathias; Baker, Chris, ур. „The Early Buddhist Archaeology of Myanmar: Tagaung, Thagara, and the Mon-Pyu dichotomy”. The Mon over Two Millennia: Monuments, Manuscripts, Movements. Bangkok: Institute of Asian Studies, Chulalongkorn University. ISBN9786165513289.
Myint-U, Thant (2006). The River of Lost Footsteps—Histories of Burma. Farrar, Straus and Giroux. ISBN978-0-374-16342-6.
Royal Historical Commission of Burma (1832). Hmannan Yazawin (на језику: Burmese). 1—3 (2003 изд.). Yangon: Ministry of Information, Myanmar.CS1 одржавање: Непрепознат језик (веза)
Blagden, CO (1917). "The 'Pyu' inscriptions", Journal of the Burma Research Society 7: 37 - 44.
Brown, Robert (2001). “Pyu art: Looking East and West”, Orientations 32: 35– 41.
Galloway, Charlotte (2010). “Ways of Seeing a Pyu Mon and Dvaravati Artistic Continuum”. Bulletin of the Indo Pacific Prehistory Association 30: 70 – 78.
Gutman, Pamela and Hudson, Bob (2012–13). "A First Century Stele from Sriksetra." Bulletin de l'École Française d'Extreme-Orient 99: 17–46.
Hudson, Bob (2012). "A thousand years before Bagan: radiocarbon dates and Myanmar’s ancient Pyu cities". Paper presented at Early Myanmar and its Global Connections Conference, Bagan. Архивирано на сајту (9. септембар 2016)
Luce, G.H. (1970). Old Burma: Early Pagan. 2. Locust Valley, NY: Artibus Asiae and New York University.
Luce, Gordon H. (1985). Phases of Pre-Pagan: language and history. New York: Oxford University Press.
Moore, Elizabeth (2012). The Pyu Landscape: Collected Articles. Myanmar: Department of Archaeology.
Phayre, Lt. Gen. Sir Arthur P. (1883). History of Burma (1967 изд.). London: Susil Gupta.
Stargardt, Janice (1995). "The Four Oldest Surviving Pali Texts: the Results of the Cambridge Symposium on the Golden Pali Text of Sri Ksetra (Burma), April 1995". Journal of the Pali Text SocietyXXI: 199–213.
Tin, Pe Maung; Luce, Gordon H. (1923). The Glass Palace Chronicle of the Kings of Burma. London: Oxford University Press.
Than Tun (1964). Studies in Burmese History (на језику: бурмански). 1. Yangon: Maha Dagon.
"The Great Silver Reliquary of Sri Ksetra: Where Early Epigraphy and Buddhist Art Meet," The Metropolitan Museum of Art, 35:06, posted by MET Media, 29 May 2014.