Patološki oblici disanja su narušeni oblici spontanih, ritmičkih mehanički procesa u plućima, u toku kojih je narušeno i kretanja gasova iz atmosfere u pluća i obratno. Bolesti pluća izazivaju patološke oblike disanja zbog smetnji ventilacije, restrikcije (mala rastegljivost pluća i/ili grudnog koša), ili opstrukcijeh (povećan otpor protoku vazduha kroz disajne puteve). Kod srčanih bolesnika patološki oblici disanja su posledica povišenog plućnog kapilarnog pritiska; prvo tokom fizičkog napora, a potom i u mirovanju. Kod uznapredovalog stupena zastoja srca javljaju se ortopneja (dispneja u ležećem položaju) i noćna dispneja, koja budi bolesnika iza sna. Patološki oblici disanja mogu nastati i u drugim bolestima (anemija, hronična bubrežna bolest). Psihogen patološki oblici disanja javlja se u anksioznoj neurozi i najčešće se manifestuju ubrzanim disanjem (hiperventilacija).[1]
Више информација Oblik disanja, Karakteristike ...
Ubrzano i duboko disanja, koje se karakteriše većim protokom vazduha kroz alveole pluća.
Javlja se u uslovima uvećanih metaboličkih potreba tkiva (npr u toku fizičkog napaprezanja), ili nakon različitim uzrocima izazvanog nedostatka kiseonika (hipoksija), u udahnutom vazduhu, npr. u toku boravka na visini, trovanja, anemije.
Za razliku od tahipneje u toku koje je disanje ubrzano i plitko, kod hiperpneje disanje je ubrzano i produbljeno.
Oblik disanja koje je moguće samo u uspravnom položaju tela.
Jedan je od najtežih oblika otežanog disanja,koji je veoma čest npr. kod astme, kada bolesnik sa ovom bolešću uopšte ne može da diše u ležećem položaju.[2]
Označava kratkoću daha tokom disanja, koje se pogoršava uspravnom (stojećem ili sedećem) položaju, a poboljšava tokom ležanja na ravnoj podlozi (bez uzglavlja).[3]
Ova vrsta kratkoća daha, koja nastaje tokom ležanja na leđima suprotna je od ortopneje koja se javlja tokom ležanja a poboljšava tokom stajanja i sedenja.[4]
U početku je oslabljeno, postupno postaje sve dublje i dublje, te dolazi do razmjerno dugotrajnog prestanka disanja (15-40 s), te se sve ponavlja.
Najčešći uzrok ovog tipa disanja je srčana slabost, povećanje zapremine levog srca ili zbog smanjenja funkcionalnog rezidualnog kapaciteta pluća zbog plućne kongestije i edema.
Nepravilno disanje po ritmu, frekvenciji i dubini.
Najčešće su prisutne apneje koje se smjenjuju s nekoliko plitkih i nepravilnih udaha.
Javlja kod teških destruktivnih procesa na mozgu, u onim stanjima koja su praćena povećanim intrakranijalnim pritiskom.
Karakterišu ga nekoliko respiracija posle kojih dolazi do prestanka disanja, odnosno javljaju se periodi apneje, koja može da traje i do 10-30 sekundi.
Tortora, Gerard J.; Anagnostakos, Nicholas P. (1987). Principles of anatomy and physiology (Fifth ed.). New York: Harper & Row, Publishers. 978-0-06-350729-6.стр. 556–582.
Levitzky, Michael G. (2013). Pulmonary physiology (Eighth ed.). New York: McGraw-Hill Medical. p. Chapter 1. Function and Structure of the Respiratory System. 978-0-07-179313-1.