Nuklearna energija vezanja
From Wikipedia, the free encyclopedia
Nuklearna energija vezanja je energija koja drži nukleone (protone i neutrone) na okupu u atomskom jezgru. Ta energija ima različite vrednosti za različita jezgra, a raste s porastom atomskog broja (Z). Zbog takve razlike u energiji vezanja, neka su jezgra nestabilna i raspadaju se, pretvarajući se u druga, stabilnija jezgra. Učestalost raspada je povezana sa vremenom poluraspada, koje se određuje kao vreme koje je potrebno da se raspadne polovina jezgara nekog uzorka. Vreme poluraspada različitih jezgara može imati vrednosti od delića sekunde pa sve do nekoliko milijardi godina.[1]
Među protonima, kao pozitivno naelektrisanim česticama, vlada odbojna elektromagnetna sila, dok izmeu protona i neutraona (kao nenaelektrisanih čestica) nema elektromagnetne interakcije. Sila koja drži nukleone u jezgru na okupu je rezidualna jaka nuklearna sila. Nuklearna energija vezivanja odgovara radu koji je potrebno uložiti da bi se jezgro rastavilo na nukleone.