![cover image](https://wikiwandv2-19431.kxcdn.com/_next/image?url=https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/0/05/Saynotobullying.jpg/640px-Saynotobullying.jpg&w=640&q=50)
Nasilničko ponašanje
From Wikipedia, the free encyclopedia
Nasilničko ponašanje ili buling je upotreba sile, prisile ili pretnje za zlostavljanje, agresivno dominiranje ili zastrašivanje. Ovakvo ponašanje se često repetitivno i habitualno. Jedan suštinski preduslov je percepcija (od strane nasilnika ili drugih) neravnoteže fizičke ili društvene moći. Ova neravnoteža razlikuje buling od sukoba.[1] Buling je potkategorija agresivnog ponašanja koju karakterišu sledeća tri minimalna kriterijuma: (1) neprijateljske namere, (2) neravnoteža moći i (3) ponavljanje tokom određenog vremenskog perioda.[2] Buling je aktivnost ponavljanog, agresivnog ponašanja koja ima za cilj da povredi drugog pojedinca, fizički, mentalno ili emocionalno.
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/0/05/Saynotobullying.jpg/640px-Saynotobullying.jpg)
Zlostavljanje se kreće od jedan na jednog, pojedinačnog maltretiranja do grupnog maltretiranja, zvanog mobing, u kojem nasilnik može imati jednog ili više „pomoćnika” koji mogu da budu spremni da pomognu primarnom nasilniku u njihovim aktivnostima. Buling u školi i na radnom mestu takođe se naziva „vršnjačko zlostavljanje”.[3] Robert V. Fuler je analizirao nasilje u kontekstu rangizma. Norveški istraživač Dan Olveus smatra da se buling dešava kada je osoba „izložena, više puta i tokom vremena, negativnim postupcima jedne ili više drugih osoba”,[4] i da se negativne radnje dešavaju „kada osoba namerno nanese povredu ili nelagodu drugoj osobi, fizičkim kontaktom, rečima ili na druge načine.”[4] Individualni buling obično karakteriše osoba koja se ponaša na određeni način da bi stekla moć nad drugom osobom.[5]
Kultura bulinga može se razviti u bilo kojem kontekstu u kojem ljudi komuniciraju jedni sa drugima. Ovo može uključivati školu, porodicu, radno mesto,[6] dom i susedstvo. Glavna platforma za nasilje u savremenoj kulturi nalazi se na veb stranicama društvenih medija.[7] U jednoj studiji o muškim igračima američkog fudbala iz 2012. godine, „najjači prediktor [bulinga] bila je percepcija da li će najuticajniji muškarac u životu igrača odobravati nasilničko ponašanje”.[8]
Buling se može definisati na više različitih načina. U Velikoj Britaniji ne postoji zakonska definicija bulinga,[9] dok neke države u Sjedinjenim Državama imaju zakone protiv toga.[10] Buling je podeljen na četiri osnovne vrste zlostavljanja - psihološko (ponekad se naziva i emocionalno ili relaciono), verbalno, fizičko i sajber.[11]
Ponašanja koja se koriste za potvrđivanje takve dominacije mogu uključivati fizički napad ili prisilu, verbalno uznemiravanje ili pretnju, a takvi postupci mogu repetitivno biti usmereni prema određenim ciljevima. Racionalizacije takvog ponašanja ponekad uključuju razlike u društvenoj klasi, rasi, religiji, polu, seksualnoj orijentaciji, izgledu, ponašanju, govoru tela, ličnosti, reputaciji, rodu, snazi, veličini ili sposobnosti.[12][13][14] Ako nasilje vrši grupa, to se zove mobing.[15]