![cover image](https://wikiwandv2-19431.kxcdn.com/_next/image?url=https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/8/83/Magtape1.jpg/640px-Magtape1.jpg&w=640&q=50)
Magnetna traka
From Wikipedia, the free encyclopedia
Magnetna traka je medijum za magnetno snimanje,[1][2] napravljen od tankog, magnetizirajućeg sloja na dugoj, uskoj traci od plastičnog filma. Razvijena je u Nemačkoj 1928. godine, na bazi magnetnog žičanog snimanja. Uređaji koji snimaju i reprodukuju audio i video zapise pomoću magnetne trake su kasetofoni i magnetoskopi, respektivno. Uređaj koji čuva kompjuterske podatke na magnetnoj traci poznat je kao strimer.
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/8/83/Magtape1.jpg/320px-Magtape1.jpg)
Magnetna traka je revolucionirala snimanje i reprodukciju zvuka i radiodifuziju. Ona je omogućila da se radio, koji je oduvek emitovan uživo, snima za kasnije ili ponovljeno emitovanje. To je omogućilo da se gramofonske ploče snimaju u više delova, koji su zatim mešani i uređivani sa podnošljivim gubitkom kvaliteta. To je bila ključna tehnologija u ranom kompjuterskom razvoju, omogućavajući neuporedivo velike količine podataka da se mehanički kreiraju, skladište na duži period i da im se brzo pristupa.
Poslednjih decenija razvijene su druge tehnologije koje mogu da obavljaju funkcije magnetne trake. U mnogim slučajevima, ove tehnologije su zamenile traku. Uprkos tome, inovacije u tehnologiji se nastavljaju, a Soni i IBM nastavljaju da proizvode nove drajvove za magnetne trake.[3] Vremenom, magnetna traka napravljena 1970-ih i 1980-ih može patiti od tipa pogoršanja zvanog lepljivi sindrom. To je uzrokovano hidrolizom veziva u traci i može da učini traku neupotrebljivom.[4]