From Wikipedia, the free encyclopedia
Klasična radiorenografija jedna je od starijih metoda u funkcionalnoj dijagnostici bubrega (pre uvođenja kompjuterizovane gama kamere u rutinsku praksu),[1] zasnovana na korišćenju kolimisanih scinitlacionih detektora postavljenih u regionima bubrega, koji posle intravenske apikacije radioobeleživača (najčešće 131I-OIH) registruju promenu radioaktivnosti u funkciji vremena u svakom bubregu posebno.[2][3]
Jedina priprema ispitanika za ovaj pregled sastoji se u tome da se trideset minuta pre aplikacije radiofarmaka pacijentu naloži da popije 500 mL tečnosti radi postizanja adekvatne hidratacije.
Kao rezultat radiorenografskog pregleda se dobijaju grafički zapisi promene radioaktivnosti u funkciji vremena posebno za svaki bubreg, koji se nazivaju radiorenogrami.
Radiorenogrami prikazuju složena zbivanja u bubrežnom parenhimu i njihov izgled zavisi od udruženog uticaja više različitih činilaca, kao što su:
Generalno gledano na osnovu radiorenograma mogu se dobiti dva veoma značajna podatka koji ukazuju na funkcionalno stanje bubrega, a to su relativna akumulacija radioobeleživača u bubrežnom parenhimu i njegovo vreme prolaska kroz bubreg.[4]
Po svojoj suštini radiorenogram je zapravo radiorenografska kriva ili integralni dinamički prikaz tri procesa i tri faze:
Ova faza koja se najčešće naziva vaskularna faza, predstavlja nagli skok radioaktivnosti u trajanju od 30-40 sekundi posle ubrizgavanja radiofarmaka. Ona reprezentuje dolazak radioobeleživača u krvne sudove koji su u vidnom polju scintilacione sonde, a to su najvećim delom krvni sudovi bubrega.
Ova faza je sporije rastuća, filtraciona ili sekretorna faza, koja odražava proces aktivnog preuzimanja i sekrecije radioobeleživača u bubrežnom parenimu, glomerulskom filtracijom i (ili) tubularnom sekrecijom (zavisno od korišćenog radiofarmaceutika). Na radiorenogramu je predstavljena ushodnim delom sa nešto blažim nagibom i traje 2-5 minuta. Završetak ove faze je u maksimumu radiorenografske krive.[5]
Poslednja treća faza predstavljena je eksponencijalnim padom radioaktivnosti posle dostignutog maksimuma i reprezentuje proces eliminacije radioobeleživača iz bubrežnog parenhima i pijelokaliksnog sistema. Vreme polueliminacije u trećoj fazi radiorenograma normalno iznosi do 10-12 minuta.
Navedeni procesi nisu sekvencijalni, već su istovremeni, a faze radiorenograma treba shvatiti tako da odgovaraju procesima koji se u datom trenutku predominantno odvijaju.
Patološki procesi koji nastaju na bilo kom nivou, od krvnih sudova koji dopremaju krv u bubrege, preko bubrežnog parenhima do ekskretornog sistema, manje više će imati kao posledicu izmene u svim fazama radiorenograma, ali će predominanto biti izmenjena njegova prva, druga ili treća faza, zavisno od toga gde je najvećim delom lokalizacija patološkog procesa.
Osnovni nedostatak metode su:
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.