Klasičan elektromagnetizam
From Wikipedia, the free encyclopedia
Klasični elektromagnetizam (ili klasična elektrodinamika) je grana teorijske fizike koja proučava interakcije između električnih naelektrisanja i struja koristeći dodatak klasičnog njutnovog modela. Teorija daje odlične opise elektromagnetskih fenomena kad god su odnosne dužine distance i snage polja dovoljno velike da su kvantno mehanički efekti zanemarljivi. Za male razdaljine i niske snage polja, takve interakcije su bolje opisane u kvantnoj elektrodinamici.
Osnovni fizički aspekti klasične elektrodinamike su predstavili npr.Fejmen, Lejton i Sends, Panovski i Filips, i Džekson.[1] Panofsky and Phillips,[2] and Jackson.[3]