Kejnsijanizam
From Wikipedia, the free encyclopedia
Kejnsijanizam je ekonomski pravac koji je dobio ime po Džonu Majnardu Kejnsu, jednom od najvećih svetskih umova na polju ekonomske naučne misli, smatra se tvorcem državnog intervencionizma i moderne makroekonomije. Napisao je mnogobrojna naučna dela i knjige.[1]
Kejnsov doprinos ekonomskoj teoriji i politici bio je determinisam isključivo ličnim bavljenjem kriznim problemima njegove ondašnjice, a naročito sa gubitkom položaja vodeće sile njegove države u ekonomskom poretku. Bavio se krizama koje su nastale kao rezultat rata, postratnog perioda, kao što su finansijska, politička i socijalna kriza. Sredinom 1920. godine počinje da izgrađuje svoj sopstveni koncept upravljanja nacionalnom ekonomijom, čime raskida sve veze sa tradicionalnim dogmatskim pristupom kojeg obilježava kao „klasični". On se nije mogao pomiriti sa apriornom dominacijom privatno-kapitalističkih interesa u kriznim vremenima, apsolutnom slobodom konkurencije kao okvirom njihovog delovanja i „Lese fer“ politikom.[2] Najbitnije Kejnsovo delo je Opšta teorija zaposlenosti, kamate i novca (енгл. ), 1936. U njemu je tvrdio i pokušao da dokaže da slobodan tržišni sistem ne teži ravnotežnom stanju, uključujući i punu zaposlenost, već baš suprotno, neravnotežama izraženim krizama i privrednim ciklusima. Ovom knjigom Kejnsova delatnost je izvršila revolucionarno dejstvo u ekonomskoj misli, budući da je doveo u pitanje glavnu pretpostavku (do)tadašnje makroekonomske teorije. Iz Kejnsove teorije vrlo brzo je izvedena potreba široke državne intervencije, a fiskalne politike pre svega. Kejnsijanizam je vladao makroekonomskim mišljenjem oko pola veka, da bi njegovu dominaciju ugrozila tzv. nova klasična ekonomija 1980-tih godina. Današnji neokejnsijanizam vrlo malo podseća na svog utemeljivača.[3]
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/0/04/Keynes_1933.jpg/235px-Keynes_1933.jpg)