![cover image](https://wikiwandv2-19431.kxcdn.com/_next/image?url=https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/1/18/J%25C3%25B6ns_Jacob_Berzelius.jpg/640px-J%25C3%25B6ns_Jacob_Berzelius.jpg&w=640&q=50)
Jakob Bercelijus
From Wikipedia, the free encyclopedia
Jеns Jaкob Berceliјus (20. avgust 1779, Veversunda, Estergetland, Švedska – 7. avgust 1848, Stokholm), švedski hemičar. Bercelijus se smatra, zajedno sa Robertom Bojlom, Džonom Daltonom, i Antoanom Lavoazjeom, jednim od osnivača moderne hemije.[1]
J. J. Berzelius | |
---|---|
![]() (1779–1848) | |
Rođen | 20 avgust 1779(1779-08-20) Veversunda, Estergetland, Švedska |
Umro | 7. avgust 1848.(1848-08-07) (68 god.) Stokholm, Švedska |
Nacionalnost | Švedska |
Polja | Hemija |
Institucije | Institut Karolinska |
Alma mater | Univerzitet u Upsali |
Mentor | Johan Afzelijus |
Važniji studenti | Džejms Finli Vir Džonston Hajnrih Roze |
Poznat po | Atomske težine hemijska notacija kataliza silicijum selen torijum cerijum |
Značajna priznanja | Koplijeva medalja (1836) |
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/b/be/J%C3%B6ns_Jacob_Berzelius.png/320px-J%C3%B6ns_Jacob_Berzelius.png)
Rođen je u Vefversunda Sorgardu, blizu Linćepinga 20. ili 29. augusta 1779. godine. Nakon što je završio gimnaziju u Linćepingu, upisuje se na Medicinski fakultet na Univerzitetu Upsale, gde 1802. godine stiče zvanje doktora medicine. Bercelijus se isticao u mnogim biološkim disciplinama, pa je odmah po završetku studija dobio posao kao asistent na predmetima botanika i farmacija u Stokholmu. Pet godina kasnije, 1807. godine dobio je status redovnog profesora.[2][3][4]
Bercelijus je počeo svoju karijeru kao lekar, ali su njegova istraživanja u oblasti fizičke hemije bila od dugoročnog značaja u razvoju te oblasti. On je posebno zapažen po svom određivanju atomskih težina; njegovi eksperimenti su doveli do kompletnijeg opisa principa stehiometrije, ili polja proporcija hemijkog kombinovanja. Godine 1803. Bercelijus je demonstrirao sposobnost elektrohemijske ćelije da razloži hemikalije u parove električno suprotnih konstituenata.
Bercelijusov rad sa atomskim težinama i njegova teorija elektrohemijskog dualizma doveli su do njegovog razvoja modernog sistema notacije hemijskih formula kojima se može kvalitativno (prikazivanjem elektrohemijski suprotnih sastojaka) i kvantitativno (prikazivanjem proporcija u kojima su sastojci spojeni) prikazati sastav bilo kojeg jedinjenja. Njegov sistem je koristio skraćena latinska imena elemenata sa jednim ili dva slova, i upotrebljavao je superskripte za označavanje broja atoma svakog elementa prisutnog u kiselim i baznim sastojcima.
Bercelijus je otkrio i izolovao nekoliko novih elemenata, uključujući cerijum (1803) i torijum (1828). Bercelijusov interest u mineralogiju takođe je podsticao njegovu analizu i pripremu novih jedinjenja od tih i drugih elemenata. Mineral bercelijanit je otkriven 1850. godine i imenovan po njemu. Bercelijus je bio strog empiričar i insistirao je na tome da svaka nova teorija bude konzistentna sa sumom hemijskog znanja. On je razvio klasične analitičke tehnike, i istražio izomerizam i katalizu, fenomene koji su imenovani po njemu. On je postao član Švedske kraljevske akademije nauka 1808. godine i služio je od 1818. kao njen glavni funkcioner, trajni sekretar. On je poznat u Švedskoj kao „otac švedske hemije”. Bercelijusov dan se proslavlja 20. avgusta u njegovu čast.[5]