Isusovo raspeće
догађај у Хришћанству / From Wikipedia, the free encyclopedia
Isusovo pogubljenje je događaj koji se dogodio u 1. vijeku, a tokom koga je Isus uhapšen, suđen te bičevan i konačno pogubljen razapinjanjem na krst. Isus je pogubljen po naređenju Pontija Pilata, prefekta rimske provincije Judeje (od 26. do 36. godine). Umro je razapet na krstu, što je bio jeziv i ponižavajući način kojim su Rimljani kažnjavali pobunjenike.[1] Svi se ti događaji zajedno nazivaju pasija ili stradanje Isusovo.
Isusovo razapinjanje je opisano u sva četiri jevanđelja, kao i u nekim istorijskim tekstovima Isusovih savremenika, zbog čega se smatra stvarnim, istorijski dokumentovanim događajem.[2] Hrišćanska tradicija prikazuje da je Isus pogubljen na zahtev jevrejskih starešina, koji su njegovo učenje smatrali bogohulnim. Istorijski, izgleda da je Isus pogubljen kao potencijalni uzročnik nereda.[3][4][5] Pošto su jevanđeljski opisi Isusovog hvatanja, suđenja i pogubljenja prožeti hrišćanskom teologijom, može se reći da je za istoričara gotovo nemoguće da rekonstruiše šta se zaista desilo.[6]
U hriršćanskoj teologiji, Isusovo iskupljivačko mučeništvo i smrt predstavljaju temelj doktrine o spasenju. Hrišćani u Isusu vide Mesiju i smatraju da je njegova smrt bila nužna za oprost greha, na čemu se temelji doktrina o okajanju.