Istorija avijacije
From Wikipedia, the free encyclopedia
Istorija avijacije proteže se unazad više od dve hiljade godina, od najranijih oblika vazduhoplovstva, poput zmajeva i pokušaja preskakanja kula do nadzvučnog i hipersonskog leta mlaznih aviona težih od vazduha. Letenje zmajeva u Kini je praktikovano više stotina godina pne, i polako se širilo svetom. Smatra se da je to najraniji oblik leta koji je formulisao čovek. Leonardo da Vinčijev san o letu iz 15. veka je izražen u nekoliko racionalnih mada nenaučnih dizajnova. On doduše nije pokušao da sprovede svoje ideje u praksu.
Otkrivaće gasa vodonika u 18. veku dovelo je do izuma vodoničnog balona, gotovo u isto vreme kada su i braća Mongolfje ponovno otkrila balon sa toplim vazduhom i započela letove sa posadom.[1] Različite teorije mehanike od strane fizičara tokom istog perioda, naročito dinamika fluida i Njutnovi zakoni kretanja, doveli su do osnova moderne aerodinamike. Jedan od najzaslužnijih u tom radu je bio Ser Džordž Kejli.
Baloni, slobodno-leteći i privezani, počeli su se koristiti u vojne svrhe od kraja 18. veka, a francuska vlada je tokom revolucije uspostavila balonske jedinice.[2]
Termin avijacija, imenica radnje od latinske reči „ptica”, sa sufiksom -acija značenje akcija ili napredak, skovao je 1863. godine francuski pionir Gijom Žosef Gabriel de la Landel (1812–1886) u svom radu s naslovom „Aviation ou Navigation aérienne sans ballons”.[3][4]
Eksperimenti sa jedrilicama pružili su temelje za letenja plovila težih od vazduha, a početkom 20. veka napredak u tehnologiji motora i aerodinamici prvi put su omogućili kontrolisani, pogonski let. Moderni avion sa karakterističnim repom je uspostavljen 1909. godine i od tada je istorija aviona vezana za razvoj sve snažnijih motora.
Prvi veliki vazdušni brodovi bili su kruti cepelinski baloni koje je inicijalno razvio Ferdinand fon Cepelin, a koji su ubrzo postali sinonim za vazdušne lađe i dominirali su letom na daljinu do 1930-ih, kada su veliki leteći brodovi postali popularni. Nakon Drugog svetskog rata, leteće brodove su zamenili kopneni avioni, a novi znatno moćniji mlazni motor je revolucionirno izmenio vazdušno putovanje i vojnu avijaciju.
U poslednjem delu 20. veka pojava digitalne elektronike donela je veliki napredak u instrumentaciji letenja i električne komande leta. U 21. veku je došlo do upotrebe bespilotnih letelica u velikim razmerama za vojne, civilne i rekreativne svrhe. S digitalnim upravljanjem, fundamentalno nestabilni avioni poput letećih krila postali su mogući.