Inotropizam
From Wikipedia, the free encyclopedia
Inotropizam (od engl. reči inotropic) je fiziološki pojam koji se odnosi na sposobnost srčane pumpe da se kontrahuje. U skladu sa kronotropizmom, dromotropizmom i batmotropizmom on je jedan od 4 temeljna svojstva srca s funkcionalne tačke gledišta.[1] Njim se označava uticaj na snagu, odnosno kontraktilnost srca, odnosno intenzitet razvijene sile za datu početnu dužinu srčanog mišića. Kao mera kontraktilnosti srca klinički se koristi maksimalan izovolumetrijski porast pritiska. Kontraktilnost se može povećati egzogeno, pozitivnim inotropnim uticajima, koji se postiže izvođenjem izovolumetrijskog maksimuma. Tako se pomaže srcu u slučaju povećanog sistemskog krvnog pritiska ili volumena u komorama na kraju sistole. Inotropni uticaj izvode kateholamini preko beta-1 receptora.[2][3]