![cover image](https://wikiwandv2-19431.kxcdn.com/_next/image?url=https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/4/4d/Indo-Greeks_100bc.jpg/640px-Indo-Greeks_100bc.jpg&w=640&q=50)
Indo-grčko kraljevstvo
From Wikipedia, the free encyclopedia
Indo-grčko kraljevstvo ili Grčko-indijsko kraljevstvo[2] je bilo helenističko kraljevstvo koje se prostiralo od današnjeg Avganistana, u klasičnim ograničenjima Pundžaba Indijskog potkontinenta (severni Pakistan i severozapadna Indija),[3][4][5][6][7][8] tokom poslednja dva veka pre nove ere. Kraljevstvom je vladalo više od trideset kraljeva, često u međusobnom sukobu.
Indo-grčko kraljevstvo | |||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
180 pne–10. godina | |||||||||
![]() Teritorija Indo-grka oko 100 pne. | |||||||||
Prestonica | Aleksandrija na Kavkazu (Kapisi/Bagram) Taksila (Sirkap) Činiotis (Činiot) Sagala (Sijalkot) Peukelaotis (Čarsada, Puškalavati) | ||||||||
Zajednički jezici | Grčki (Grčki alfabet) Pali (Karošči pismo) Sanskrit Prakrit (Brahmi pismo) | ||||||||
Religija | Grčki politeizam budizam hinduizam zoroastrianizam | ||||||||
Vlada | Monarhija | ||||||||
Kralj | |||||||||
• 180–160 pne | Apolodot | ||||||||
• 25 pne – 10. | Strato & Strato | ||||||||
Istorijska era | Antika | ||||||||
• Uspostavljen | 180 pne | ||||||||
• Ukinut | 10. godina | ||||||||
Površina | |||||||||
150 pne[1] | 1.100.000 km2 (420.000 sq mi) | ||||||||
| |||||||||
Danas deo | Avganistan Indija Pakistan Turkmenistan |
Kraljevstvo je osnovano kada je grčko-baktrijski kralj Demetrije napao potkontinent početkom drugog veka pre nove ere. Grci na Indijskom potkontinentu su na kraju odvojeni od Grko-baktrijaca koncentrisanih u Baktriji (sada granici između Avganistana i Uzbekistana), i Indo-grka u današnjem severozapadnom Indijskom potkontinentu. Najpoznatiji indo-grčki vladar bio je Menander (Milinda). On je imao prestonicu u Sakali u Pundžabu (današnjem Sialkotu).
Izraz „Indo-grčko kraljevstvo” labavo opisuje niz različitih dinastičkih politika, koje su tradicionalno povezane sa velikim brojem regionalnih prestonica, kao što je Taksila[9] (moderni Pandžab (Pakistan)), Puškalavati i Sagala.[10] Drugi potencijalni centri su samo nagovešteni; na primer, Ptolomejeva Geografija i nomenklatura kasnijih kraljeva sugerišu da je izvesni Teofil na jugu indo-grčke sfere uticaja takođe mogao biti satrapno ili kraljevsko sedište u jednom trenutku.
Tokom dva veka njihove vladavine, indo-grčki kraljevi su kombinovali grčke i indijske jezike i simbole, kao što se vidi na njihovim kovanicama, i mešali grčke i indijske ideje, kao što se vidi u arheološkim ostacima.[11] Rasprostranjenost indo-grčke kulture imala je posledice koje se i danas osećaju, naročito kroz uticaj grčko-budističke umetnosti.[12] Etnička pripadnost Indo-grka je možda u određenoj meri hibridna. Eutidem bio je, prema Polibiju,[13] Magnezijski Grk. Njegov sin, Demetrijus , osnivač Indo-grčkog kraljevstva, bio je stoga grčkog etničkog porekla barem po ocu. Dogovor o braku je sklopljen za Demetrija sa kćerkom seleukidskog vladara Antioha (koji je delom imao persijsko poreklo).[14] Etnička pripadnost kasnijih indo-grčkih vladara je ponekad manje jasna.[15] Na primer, pretpostavlja se da je Artemidoros (80. pne) bio indo-skitskog porekla, iako je to sada sporno.[16]
Nakon smrti Menandera, veći deo njegovog carstva je razbijen i indo-grčki uticaj je znatno smanjen. Mnoga nova kraljevstva i republike istočno od reke Ravi počele su da prave nove kovanice koje prikazuju vojne pobede.[17] Najistaknutiji entiteti koji su se formirali bile su republika Jaudeja, Arjunajanas i Audumbaras. Jaudeja i Arjunajanas su obe tvrdile da su osvojile „pobedu mačem”.[18] U Maturi su ubrzo sledile dinastija Data i dinastija Mitra. Indo-grci su na kraju nestali kao politički entitet oko 10. godine nakon invazije Indo-skita, iako su se enklave grčkih populacija verovatno zadržale tokom nekoliko vekova pod kasnijom vladavinom Indo-partijanaca i Kušana.[19]