Hlorokvin
хемијско једињење / From Wikipedia, the free encyclopedia
Hlorokvin ili hlorohin je lek koji se koristi za sprečavanje i lečenje malarije u oblastima u kojima je poznato da je malarija osetljiva na njene efekte.[1] Određene vrste malarije, rezistentnih sojeva i komplikovani slučajevi obično zahtevaju različite ili dodatne lekove.[1] Povremeno se koristi kod amebijaze koja se javlja izvan creva, reumatoidnog artritisa i lupus eritematoza.[1] Uzima se gutanjem tableta.[1] Takođe se eksperimentalno koristi za lečenje COVID-19 (koji je uzročnik pandemije virusa korona) od 2020. godine.[2] Otkriveno je da je inhibitor SARS koronavirusa 2005. godine.[3]
Овај чланак је недовршен. (март 2020.) |
Klinički podaci | |
---|---|
Prodajno ime | |
Monografija | |
Način primene | Oralno |
Farmakokinetički podaci | |
Poluvreme eliminacije | 1-2 meseca |
Identifikatori | |
54-05-7 Y | |
kod | () |
2719 | |
Y | |
2618 Y | |
Y | |
:3638 Y | |
76 Y | |
Hemijski podaci | |
Formula | 18263 |
Molarna masa | 319,872 |
Fizički podaci | |
Tačka topljenja | |
Uobičajene nuspojave uključuju probleme sa mišićima, gubitak apetita, proliv i osip na koži.[1] Ozbiljne nuspojave uključuju probleme sa vidom, oštećenje mišića, epileptičke napade i aplastičnu anemiju.[1] Izgleda da je siguran za upotrebu tokom trudnoće. Hlorokvin je član 4-Aminohinolin klase lekova. Deluje protiv aseksualnog oblika malarije unutar crvenih krvnih zrnaca.[1]
Hlorokin je 1934. godine otkrio nemački naučnik Hans Andersag. Nalazi se na listi esencijalnih lekova Svetske zdravstvene organizacije, najsigurnijih i najefikasnijih lekova potrebnih u zdravstvenom sistemu. Dostupan je kao generički lek.[1] Po sastavu, ovo organsko jedinjenje sadrži 18 atoma ugljenika i ima molekulsku masu od 319,872 .[4][5]