![cover image](https://wikiwandv2-19431.kxcdn.com/_next/image?url=https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/a/aa/Heparin-2D-skeletal.png/640px-Heparin-2D-skeletal.png&w=640&q=50)
Heparin
From Wikipedia, the free encyclopedia
Heparin (od antičkog grčkog ηπαρ (hepar), jetra), takođe poznat kao nefrakcionisani heparin, je visokosulfatisani glikozaminoglikan, koji je u širokoj upotrebi kao ubrizgavajući antikoagulant. On ima veoma visoku gustinu negativnog naelektrisanja.[1] On se takođe koristi za formiranje unutrašnjeg antikoagulantne površine na raznim eksperimentalnim i medicinskim uređajima kao što su epruvete i mašine za renalnu dijalizu.
![]() | |
![]() | |
ime | |
---|---|
pogledajte Struktura heparina | |
Klinički podaci | |
Монографија | |
Kategorija trudnoće | |
Način primene | |
Pravni status | |
Pravni status |
|
Farmakokinetički podaci | |
Bioraspoloživost | nil |
Metabolizam | hepatički |
Poluvreme eliminacije | 1.5 |
Izlučivanje | ? |
Identifikatori | |
9005-49-6 ![]() | |
kod | () |
772 | |
![]() | |
17216115 ![]() | |
![]() | |
526514 ![]() | |
Hemijski podaci | |
Formula | 1219203 |
Molarna masa | 12000–15000 |
Mada se koristi u medicini za antikoagulaciju, njegova prava fiziološka uloga u telu nija jasna. Antikoagulacija krvi se postiže uglavnom heparan sulfatom, proteoglikanom izvedenim iz endotelnih ćelija.[2] Heparin se obično skladišti unutar sekretornih granula mast ćelija i oslobađa se samo u vaskulaturu na mestima povrede tkiva. Pretpostavlja se da je umesto antikoagulacije, glavna svrha heparina je odbrana takvih mesta od invazije bakterija i drugih stranih materijala.[3] U prilog ovoj pretpostavci ide činjenica, da je on je konzerviran kod brojnih i veoma različitih vrsta, među kojima su i bezkičmenjaci koji nemaju sličan krvni koagulacioni sistem.