Fransoa Fenelon
From Wikipedia, the free encyclopedia
Fransoa Fenelon (fr. ; 1651-1715) je bio francuski pedagoški pisac i teolog. Primljen je na dvor kralja Luja XIV i postao vaspitač kraljevog unuka. Sa dvorom i Vatikanom došao u sukob zbog svojih političkih i religioznih pogleda i bio u nemilosti. Njegovo slobodoumlje snažno se odrazilo u njegovom romanu “Doživljaji Telemaka, sina Odisejevog” (1699). Prvi se u Francuskoj intenzivnije zanimao za odgoj i obrazovanje devojaka i pisao o tome. Smatrao je da je nužno da se ženi pruži ne samo izvesno obrazovanje, nego i da se ona moralno pripremi da u budućnosti postane majka.[1]