Fonokardiografija
From Wikipedia, the free encyclopedia
Fonokardiografija je dijagnostička metoda grafičkog prepoznavanja srčanih tonova i šumova, odnosno metoda kojom se mogu dobiti zapisi svih zvučnih fenomena srca, kako normalnih tako i patoloških, na papiru, sinhrono sa elektrokardiogramom.[1]
Fonokardiografija | |
---|---|
Fonokardiogram i pulsiranje jugularne vene kod muškarca srednjeg rasta sa plućnom hipertenzijom (pritisak plućne arterije 70 mm Hg) uzrokovanom kardiomiopatijom. Pulsacija jugularne vene prikazana je istaknutim talasom, a da ne bude primećen c ili v talas. Fonokardiogram (četvrti levi međuprostor i srčani apeks) pokazuju šum izazvan trikuspidalnom insuficijencijom i šum ventrikularnog i atrijskog galopa. | |
Klasifikacija i spoljašnji resursi | |
Specijalnost | kardiologija |
MKB-9-CM | 89.55 |
Fonokardiografija je dodatak auskultaciji, jer omogućava da se čuju čak i oni tonova i šumova koji se javljaju tokom rada srca, a ne čuju se uz pomoć stetoskopa.[2] Prema tome fonokardiograf, omogućava ispitivaču da registruje i najslabije prepoznatljive zvukove koje srce emituje kada ritmički pumpa krv, kroz srčane šupljine i zalistke. Uz pomoć ovog zapsia a u skladu sa trajanjem snimljenih zvukova, intervalima između njih, prisustva promena u tonovima i dodatnihšumova, moguće je saznati o prisustvu određenih patoloikih stanja na srcu.[3]