Fiksacija ugljenika
From Wikipedia, the free encyclopedia
Fiksacija ugljenika ili ugljenična asimilacija je proces konverzije neorganskog ugljenika (ugljen-dioksida) do organskih jedinjenja posredstvom živih organizama. Najprominentniji primer je fotosinteza. Hemosinteza je još jedna forma ugljenične fiksacije, do koje može doći u odsustvu sunčevog svetla. Organizmi koji rastu putem fiksacije ugljenika se nazivaju autotrofima. Autotrofi obuhvataju fotoautotrofe, koji sintetišu organska jedinjenja koristeći energiju sunčevog svetla, i litoautotrofe, koji sintetišu organska jedinjenja koristeći energiju neorganske oksidacije. Heterotrofi su organizmi koji rastu koristeći ugljenik koji su fiksirali autotrofi. Heterotrofi koriste organska jedinjenja kao izvor energije i za izgradnju telesnih struktura. „Fiksirani ugljenik”, „redukovani ugljenik”, i „organski ugljenik” su ekvivalentni termini za razna organska jedinjenja.[1]