![cover image](https://wikiwandv2-19431.kxcdn.com/_next/image?url=https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/6/60/Black_Swans.jpg/640px-Black_Swans.jpg&w=640&q=50)
Falsifikabilnost
могућност да се покаже да је изјава нетачна / From Wikipedia, the free encyclopedia
Falsifikabilnost je deduktivni standard evaluacije naučnih teorija i hipoteza, koji je uveo filozof nauke Karl Poper u svojoj knjizi Logika naučnog otkrića (1934).[upper-alpha 2] Teorija ili hipoteza je falsifikabilna (ili opovrgljiva) ako se može logički kontradiktirati empirijskim testom.
![Pair of black swans swimming](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/6/60/Black_Swans.jpg/640px-Black_Swans.jpg)
Poper je predložio falsifikabilnost kao temeljno rešenje problema indukcije i problema razgraničenja. On je insistirao na tome da se, kao logički kriterijum, falsifikabilnost razlikuje od srodnog koncepta „sposobnosti da se dokaže pogrešnim“ o kojem se raspravlja u Lakatosovom falsifikacionizmu.[upper-alpha 3][upper-alpha 4][upper-alpha 5] Čak i kao logičan kriterijum, njegova svrha je da učini teoriju prediktivnom i proverljivom, a samim tim koristanom u praksi.
Poper je suprotstavio falsifikabilnost intuitivno sličnom konceptu proverljivosti koji je tada bio aktuelan u logičkom pozitivizmu. On tvrdi da bi jedini način da se potvrdi tvrdnja kao što je „Svi labudovi su beli“ bio kada bi se teoretski mogli posmatrati svi labudovi,[upper-alpha 6] što nije moguće. Umesto toga, falsifikabilnost traži anomalnu instancu, tako da je uočavanje jednog crnog labuda teoretski razumno i dovoljno da logički falsifikuje tvrdnju. S druge strane, Dijem-Kvajnova teza kaže da su definitivni eksperimentalni falsifikati nemogući[1] i da nijedna naučna hipoteza sama po sebi nije sposobna da napravi predviđanja, jer empirijski test hipoteze zahteva jednu ili više pozadinskih pretpostavki.[2]
Prema Poperu, postoji čista asimetrija na logičkoj strani[upper-alpha 7] i falsifikabilnost nema Dijemov problem,[upper-alpha 8] jer je to logički kriterijum. Eksperimentalno istraživanje ima Dijemov i druge probleme, kao što je indukcija,[upper-alpha 9] ali, prema Poperu, statistički testovi, koji su mogući samo kada je teorija falsifikabilna, i dalje mogu biti korisni u okviru kritičke diskusije. Filozofi kao što je Debora Mejo smatraju da je Poper „nedorečen” u svom opisu naučne uloge statističkih modela i modela podataka.[3]