Država blagostanja
From Wikipedia, the free encyclopedia
Država blagostanja je forma vladavine u kojem država štiti i promoviše ekonomsko i socijalno blagostanje građana, zasnovano na principima jednakih mogućnosti, pravične raspodele bogatstva i javne odgovornosti za građane koji ne mogu obezbede minimalne uslove za dobar život.[1] Sociolog T. H. Maršal opisao je modernu državu blagostanja kao prepoznatljivu kombinaciju demokratije, blagostanja i kapitalizma.[2]
Kao tip mešovite ekonomije, država blagostanja finansira vladine institucije za zdravstvo i obrazovanje zajedno sa direktnim naknadama koje se isplaćuju pojedinim građanima.[3] Savremene države blagostanja uključuju Nemačku, Francusku, Belgiju i Holandiju,[4] kao i nordijske zemlje,[5] koje koriste sistem poznat kao Nordijski model. Različite implementacije države blagostanja svrstavaju se u tri kategorije: (i) socijaldemokratske, (ii) konzervativne i (iii) liberalne.[6][lower-alpha 1]
Država blagostanja (šve. Folkhemmet) je politički koncept koji se najčešće odnosi na period švedske istorije od 1932 – 1976. godine kada je švedska Socijaldemokratska stranka (šve. Sveriges socialdemokratiska arbetareparti, skraćeno Socialdemokraterna; doslovno, „Socijaldemokratska radnička partija Švedske“ i „Socijaldemokrate“) bila na vlasti i izgradila jak sistem socijalne zaštite. Osnovna vizija Socijaldemokrata bila je da stvore društvo koje će ličiti na malu porodicu, gde svi građani podjednako doprinose.