![cover image](https://wikiwandv2-19431.kxcdn.com/_next/image?url=https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/9/93/Log_in_fireplace.jpg/640px-Log_in_fireplace.jpg&w=640&q=50)
Deflagracija
From Wikipedia, the free encyclopedia
Deflagracija, ili brzo sagorevanje, (lat. - sagoreti) je tehnički termin koji opisuje podzvučno sagorevanje koje se obično širi kroz toplotnu provodljivost (toplo paljenje materijala zagreva sledeći sloj hladnog materijala i zapali ga), to jest da budemo precizniji ta toplota se širi kroz eksploziv ili mešavinu goriva i oksidatora.[1][2] Deflagracije u visokom i niskom eksplozivu mogu ili ne moraju preći u detonaciju u zavisnosti od zatvorenosti i drugih faktora.[3] Deflagracije u mešavinama goriva i oksidatora takođe mogu da pređu u detonacije u zavisnosti od zatvorenosti i drugih faktora.[4] Većina požara koji se nalaze u svakodnevnom životu su difuzioni plamenovi. Deflagracije sa brzinama plamena u opsegu od 1 m/sek razlikuju se od detonacija koje se nadzvučno šire kroz udarne talase sa brzinama detonacije u rasponu od kilometara u sekundi.[5]
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/9/93/Log_in_fireplace.jpg/640px-Log_in_fireplace.jpg)
Deflagrantni eksplozivi imaju relativno malu brzinu razlaganja, jer se energija aktiviranja predaje od sloja do sloja prevođenjem toplote. Crni barut je glavni predstavnik deflagrantnih eksploziva. Sastoji se od dobro homogenizovane mešavine kalijum nitrata 75%, retornog drvenog uglja (ćumura) 15% i sumpora 10%. Kalijum nitrat je potreban da obezbedi kiseonik za sagorevanje drvenog uglja i sumpora. Sumpor obezbeđuje lakše paljenje i ravnomernije sagorevanje baruta.