![cover image](https://wikiwandv2-19431.kxcdn.com/_next/image?url=https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/9/95/3-D_Structure_of_Bakelite.png/640px-3-D_Structure_of_Bakelite.png&w=640&q=50)
Bakelit
From Wikipedia, the free encyclopedia
Bakelit (formalno polioksibenzilmetilenglikolanhidrid, je termoreaktivna fenol formaldehidna smola, nastala reakcijom kondenzacije fenola sa formaldehidom. Ovu prvu plastiku napravljenu od sintetičkih komponenti, razvio je Leo Bekeland u Jonkersu, Njujork, 1907. godine, a patentirao 7. decembra 1909. (U.S. Patent 942.699A).
![]() | |
Identifikacija | |
---|---|
3D model () |
|
| |
Svojstva | |
Molarna masa | |
Agregatno stanje | Smeđa čvrsta materija |
Gustina | |
Toplotna provodljivost | 0,2 W/(m·K)[1] |
Indeks refrakcije () | 1,63[2] |
Termohemija | |
Specifični toplotni kapacitet, | |
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje materijala (na 25 ° [77 °], 100 ). | |
Reference infokutije | |
Zbog svoje električne neprovodljivosti i otpornosti na toplotu, postao je veliki komercijalni uspeh. Korišćen je u električnim izolatorima, kućištima za radio i telefone i raznim proizvodima kao što su kuhinjsko posuđe, nakit, cevčice, dečije igračke i vatreno oružje. „Retro“ privlačnost starih bakelitnih proizvoda učinila ih je kolekcionarskim.[3]
Stvaranje sintetičke plastike bilo je revolucionarno za hemijsku industriju, koja je u to vreme najveći deo svog prihoda ostvarivala od boja za tkanine i eksploziva. Komercijalni uspeh bakelita inspirisao je industriju da razvije druge sintetičke plastike. Kao prva komercijalna sintetička plastika na svetu, Bakelit je proglašen nacionalnim istorijskim hemijskim obeležjem od strane Američkog hemijskog društva.[4]