Arheogenetika
From Wikipedia, the free encyclopedia
Arheogenetika je studija drevne DNK koristeći razne molekulsko genetičke metode i DNK resurse. Ova forma genetičke analize se može primeniti na ljudske, životinjske i biljne uzorke. Drevna DNK se može ekstrahovati iz raznih fosilizovanih uzoraka uključujući kosti, ljuske jaja, i veštački prezervirana tkiva u ljudskim i životinjskim uzorcima. Iz biljki, drevna DNK se može ekstrahovati iz semena, tkiva, i u nekim slučajevima, izmeta. Arheogenetika pruža genetičku evidenciju o migraciji drevnih populacionih grupa,[1] domestikacionim događajima, i evoluciji biljki i životinja.[2] Upoređivanje drevne DNK sa DNK relativno modernih genetičkih populacija omogućava istraživačima da vrše populacione studije koje pružaju kompletniju analizu kad je drevna DNK oštećena.[3]
Arheogenetika je dobila svoje ime od grčke reči , sa značenjem „drevan”, i termina genetika sa značenjem „studija nasledstva”.[4] Termin arheogenetika je skovao arheolog Kolin Renfru.[5] Ovo područje obuhvata postupke kao što su:
- Analiza izolovanih tragova DNK iz arheološki ostataka, odnosno drevne DNK;
- Analiza DNK iz modernih populacija (uključujući ljude i odomaćene biljne i životinjske vrste) u cilju proučavanja nekadašnjeg genetičkog materijala čoveka, u interakciji sa biosferomm, i
- Primena statističkih metoda u molekuarnoj genetici na arheološke podatke.