From Wikipedia, the free encyclopedia
Arduino je fizičko-računarska platforma (razvojni sistem) otvorenog koda. Hardver se sastoji od jednostavnog otvorenog hardverskog dizajna Arduino ploče sa Atmel AVR procesorom i pratećim ulazno-izlaznim elementima, tačnije, na sebi poseduje mikrokontroler. Softver se sastoji od razvojnog okruženja koje čine standardni kompajler i bootloader koji se nalazi na samoj ploči.
Ovom članku potrebni su dodatni izvori zbog proverljivosti. |
Programer(i) | Arduino Software |
---|---|
Stabilno izdanje | 1.0
/ 30. novembar 2011. |
Napisan u | Java (programski jezik) |
Tip | Integrisano razvojno okruženje |
Veb-sajt | http://arduino.cc/ |
Arduino hardver se programira koristeći programski jezik zasnovan na jeziku (sintaksa i biblioteke). U osnovi je sličan programskom jeziku sa izvesnim pojednostavljenjima i izmenama. Integrisano razvojno okruženje je zasnovano na -u.
Arduino ploču čine 8-bitni Atmel AVR mikrokontroler sa pripadajućim komponentama koje omogućavaju programiranje i povezivanje sa drugom elektronikom. Bitan aspekt Arduino projekta je standardizovan raspored konektora koji omogućava lako povezivanje sa dodatnim modulima, poznatijim kao štitovi. Ove dodatne module, štitove, proizvode razni proizvođači širom sveta. Zvanične Arduino ploče uglavnom koriste seriju čipova, konkretno , , , i . Većina ploča poseduje linearni naponski regulator i kristalni oscilator (ili keramički rezonator u nekim verzijama). Arduino mikrokontroleri se isporučuju sa programiranim bootloader-om koji pojednostavljuje postupak prebacivanja prevedenog koda u fleš memoriju na čipu. Drugi mikrokontroleri obično zahtevaju zaseban programator.
Arduino integrisano razvojno okruženje je aplikacija napisana u Java programskom jeziku. Kreirano je tako da uvede u programiranje učenike, studente i ostale početnike koji nisu upoznati sa načinom razvoja softvera. Sastoji se od uređivača koda sa mogućnostima kao što su označavanje koda, uparivanje zagrada, automatsko uvlačenje linija. Ovaj uređivač može da prevede kôd a zatim ga i prebaci u čip jednom komandom. U ovom slučaju nije potrebno podašavati parametre prevođenja koda ili pokretati programe iz komandne linije.
Arduino integrisano razvojno okruženje dolazi sa bibliotekom zvanom "" koja čini uobičajene ulazno-izlazne operacije veoma jednostavnim. Arduino programi se pisu u programskom jeziku, mada korisnici moraju da definišu samo dve funkcije kako bi napravili izvršni program. Te funkcije su:
Tipičan prvi program jednostavno pali i gasi diodu. U Arduino okruženju, korisnik bi mogao da napše ovakav program:
#define LED_PIN 13
void setup () {
pinMode (LED_PIN, OUTPUT); // definiši pin 13 kao digitalni izlaz
}
void loop () {
digitalWrite (LED_PIN, HIGH); // uključi LED
delay (1000); // sačekaj jedan sekund (1000 milisekundi)
digitalWrite (LED_PIN, LOW); // isključi LED
delay (1000); // sačekaj jedan sekund
}
Da bi ovaj kôd ispravno radio, anoda diode mora biti povezana na pin 13 a katoda diode na uzemljenje (u ovom slučaju negativni deo napajanja). Ovaj primer od strane standardnog prevodioca ne bi bio viđen kao ispravan program, međutim kada korisnik izda komandu za prevođenje, ovom kodu se dodaje izvesno zaglavlje i jedna jednostavna main()
funkcija čime on postaje ispravan.
Arduino rzvojno okruženje koristi i za prevođenje programa.
Originalni Arduino hardver proizvodi italijanska kompanija . Neke od Arduino ploča je dizajnirala američka kompanija
Za sada postoji ukupno trinaest zvaničnih ploča koje se proizvode u komercijalne svrhe:
referentni dizajn hardvera se distribuira pod licencom i dostupan je na zvaničnom sajtu. Raspored komponenata kao i fajlovi neophodni za proizvodnju pojedinih verzija su takođe na raspolaganju. Izvorni kôd za integrisano razvojno okruženje i biblioteke su dostupne i distribuiraju se pod licencom.
i kompatibilne ploče koriste štitove, odnosno zasebne štampane ploče koje se montiraju na ploču i ostvaruju električni kontakt sa njom preko postojećih pinova-konektora. Ovi štitovi proširuju osnovne mogućnosti ploče i mogu da obavljaju razne funkcije, npr. kontrole motora, povezivanje senzora, bežične komunikacije itd.
Programiranje u Arduinu je prilično jednostavno. Arduino programski kod sastoji se od 2 osnovna dela:
Pri tome, setup() predstavlja deo koda kojim se vrši podešavanje Arduino kontrolera (ulaza i izlaza, komunikacije sa računarom ili nekim drugim uređajem i slično). Dok je loop() deo koda koji Arduino stalno ponavlja.[1]
Interfejs za upravljanje je mikrokontroler-ploča. Postoji više Arduino ploča: Uno, Due, Mega, Nano itd. Na ulaze ovog kontrolera moguće je dovesti tastere, prekidače, gotove tastature, različite senzore (temperature, pritiska, protoka, IC senzore…), dok se izlazi mogu povezati na širok spektar izvršnih uređaja – LE diode, sijalice, zujalice, motore, ekrane za prikaz podataka… Proizveden je veliki broj gotovih dodatnih štitova () i modula, a osim gotovih moguće je napraviti i sopstvene. Arduino UNO je najbolja hardverska verzija za početnike. To je mikrokontrolerska ploča koja se bazira na ATMEGA328 integrisanom kolu. Ima 14 digitalnih I/O pinova, od kojih 6 mogu da se koriste kao tzv. “PWM” izlazi, 6 analognih ulaza, kristalni oscilator od 16 MHz, USB konektor, priključak za napajanje, ICSP konektor i taster za resetovanje. Primeri modela za upravljanje preko Arduina:
S obzirom na veoma jednostavnu upotrebu i male, bezbedne napone napajanja, Arduino može poslužiti kao odlično nastavno sredstvo na časovima informatike ili tehničkog i informatičkog obrazovanja u višim razredima osnovne škole. Potrebno je izabrati i povezati određene komponente, priključiti uređaj preko USB-a na računar, u programskom okruženju podesiti osnovne podatke (tip ploče, naziv serijskog porta preko kojeg se vrši komunikacija) i krenuti sa pisanjem programskih linija. Arduino može biti korišćen i na časovima informatike i programiranja u gimnazijama i srednjim sručnim školama[2].
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.