Antitrinitarijanizam
From Wikipedia, the free encyclopedia
Nontrinitarijanizam (ili antitrinitarijanizam) označava monoteističke sisteme verovanja, uglavnom u okviru hrišćanstva, koji odbacuju glavnu hrišćansku doktrinu Trojstvo,[1][2] odnosno učenje da Bog predstavlja tri različite hipostaze ili osobe koje su zajedno večne, zajedno jednake i neovojivo sjedinjene u jedno biće ().
Prema crkvama koje odluke ekumenskih sabora (koncila) drže za konačne, trinitarijanizam je nepogrešivo određen na Prvom ekumenskom saboru (Nikejskom saboru) godine 325. ili na ekumenskim saborima u 4. veku,[3][4] a koji su proglasili puno božanstvo Sina,[5] te Prvog carigradskog sabora, koji je proglasio božanstvo Svetog duha.[6] Nontrinitarijanci se iz različitih razloga ne slažu sa odlukama Sabora, a to uključuje verovanje da je njihovo razumevanje Biblije važnije od simbola vere, ili da je došlo do Velike apostaze pred Sabore. Crkvene i državne vlasti u Evropi i Bliskom istoku su progonile nontrinitarijanska verovanja kao jeres od 4. do 18. vekа, a za to kao primeri služe arijanstvo,[7][8] učenje Miguela Sevreta i katari.[9] Danas nontrinitarijaci čine manjinu među hrišćanima.
Nontrinitarijanski pogledi se široko razlikuju po pitanju prirode Boga, Isusa i Svetog duha. Različiti nontrinitarijanski pogledi, kao adopcionizam, monarhijanizam i subordinacionizam su postojali prije konačne definicije doktrine o Trojstvu na Saborima 325, 360. i 41. (Nikeja, Carigrad i Efez).[10] Nontrinitarijanstvo je kasnije obnovljeno kroz gnosticizam katara od 11. do 13. veka, u doba prosvetiteljstva u 18. veku, te kod nekih grupa tokom Drugog velikog buđenja u SAD u 19. veku.
Suvremene nontrinitarijanske hrišćanske grupe ili denominacije uključuju hriistadelfijance, hrišćanske naučnike, Crkvu Isusa Hrista svetaca poslednjih dana (mormone), Studente biblije zore, Generalnu konferenciju prijatelja, Iglesia ni Cristo, Jehovine svedoke, Živu crkvu boga, pentekostalce jednosti, Članove internacionale Crkve boga, unitarijanske univerzalističke hrišćane, Internacionalu puta i Ujedinjenu crkvu boga. Takođe, svi ogranci judaizma su nontrinitraijanski, i smatraju Boga iz hebrejskih spisa kao jednu osobu, bez podela i više osoba u sebi. Islam smatra Isusa prorokom i poriče mu božanstvo.[11] Opisuje se kao antitrinitarijanska religija kada se uspoređuje sa hrišćanstvom ili u knjigama za zapadno čitateljstvo: islam poučava apsolutnu nedeljivost vrhovnog savremenog i transcedentnog boga (v. Bog u islamu),[12] a njegova antitrijanska priroda se vidi i nekoliko stihova Kurana koji navode da je doktrina Trojstva bogohulna.[13]