![cover image](https://wikiwandv2-19431.kxcdn.com/_next/image?url=https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/4/45/YellowFeverVirus.jpg/640px-YellowFeverVirus.jpg&w=640&q=50)
Žuta groznica
From Wikipedia, the free encyclopedia
Žuta groznica je bolest koju prouzrokuje virus žute groznice (, iz roda ), koga prenosi komarac . Ovi komarci ne mogu da se hrane i razvijaju na temperaturi nižoj od 23 °C i zbog toga je žuta groznica bolest tropskih predela. Međutim, u uslovima avionskog saobraćaja njihovo prenošenje je preko leta moguće i krajeve sa umerenom klimom.
Žuta groznica | |
---|---|
Sinonimi | Žuta kuga[1] bronze john[2] |
![]() | |
TEM mikrografija virusa žute groznice (uvećanje 234.000 puta) | |
Specijalnosti | Infektivna bolest |
Simptomi | groznica, drhtavica, mišićni bol, žuta koža[3] |
Komplikacije | Zatajenje jetre, krvarenje[3] |
Vreme pojave | 3–6 dana nakon izlaganja[3] |
Trajanje | 3–4 dana[3] |
Uzroci | Virus žute groznice koji šire komarci[3] |
Dijagnostički metod | Testovi krvi[4] |
Prevencija | Vakcina žute groznice[3] |
Lečenje | Palijativna nega[3] |
Frekvencija | ~127.000 ozbiljnih slučaja (2013)[3] |
Smrtnost | 5.100 (2015)[5] |
Žuta groznica[1] je akutna virusna bolest.[6] U većini slučajeva se javljaju sledeći simptomi: groznica, jeza, gubitak apetita, mučnina, bol u mišićima i to naročito leđnim i glavobolje.[6] Obično za pet dana dolazi do poboljšanja.[6] Kod nekih ljudi se jedan dan nakon poboljšanja ponovo javlja groznica i bol u stomaku, a kao posledica oštećenja jetre javlja se žutilo kože.[6] Ako dođe do ovoga, povećava se i rizik od pojave krvarenja i problema sa bubrezima .[6]
Uzročnik bolesti je virus žute groznice, koji se širi ujedom ženke komarca.[6] On pogađa samo ljude, ostale primate i nekoliko vrsta komaraca.[6] U gradovima se širi prvenstveno putem komaraca vrste Aedes aegypti .[6] Virus predstavlja RNK virus roda Flavivirus.[7] Ovu bolest nije lako razlikovati od drugih bolesti, naročito u početnim fazama.[6] U slučaju sumnje na ovu bolest potrebno je uraditi analizu krvi putem metode polimerazna lančana reakcija da bi se potvrdilo prisustvo bolesti.[4]
Postoji sigurna i efikasna vakcina protiv žute groznice, pa je za putovanja u neke zemlje neophodna prethodna vakcinacija.[6] Među ostalim merama za sprečavanje zaražavanja nalazi se smanjenje populacije komaraca koji su prenosnici ove bolesti.[6] U područjima gde je žuta groznica uobičajena, a vakcinacija nije, za sprečavanje izbijanja bolesti je veoma važna rana dijagnostika i imunizacija većeg dela stanovništva.[6] Kada dođe do zaražavanja primenjuje se simptomatsko lečenje, jer nema nekih specifičnih efikasnih mera protiv samog virusa.[6] Kod ozbiljnijih slučajeva bolesti dolazi do smrtnog ishoda kod oko polovine slučajeva obolelih osoba koje nisu lečene.[6]
Svake godine žuta groznica uzrokuje 200.000 slučajeva zaražavanja i 30.000 smrtnih slučajeva,[6] od čega se gotovo 90% slučajeva javlja u Africi.[4] U delovima sveta gde je ova bolest česta živi skoro milijarda ljudi.[6] Ona se često javlja u tropskim predelima Južne Amerike i Africi, ali ne i u Aziji.[6][8] Od 1980-tih godina broj slučajeva obolelih od žute groznice je u porastu.[6][9] Veruje se da je to posledica slabijeg imuniteta ljudi, porasta broja ljudi koji žive u gradovima i njihovih učestalih selidbi, kao i klimatskih promena.[6] Ova bolest je poreklom iz Afrike, odakle se proširila na Južnu Ameriku putem trgovine robljem u XVII veku.[1] Od XVII veka dogodilo se nekoliko velikih izbijanja ove bolesti u Amerikama, Africi i Evropi.[1] U XVIII i XIX veku se žuta groznica smatrala jednom od najopasnijih zaraznih bolesti.[1] Virus žute groznice je prvi otkriveni ljudski virus.[7]