![cover image](https://wikiwandv2-19431.kxcdn.com/_next/image?url=https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/7/75/%25C5%25BDeljko_Kom%25C5%25A1i%25C4%2587_2023_%2528cropped%2529.jpg/640px-%25C5%25BDeljko_Kom%25C5%25A1i%25C4%2587_2023_%2528cropped%2529.jpg&w=640&q=50)
Željko Komšić
From Wikipedia, the free encyclopedia
Željko Komšić je bosanskohercegovački političar koji je 1.10. 2006. izabran za hrvatskog člana Predsjedništva Bosne Hercegovine kao kandidat Socijaldemokratske partije Bosne i Hercegovine.
Željko Komšić | |
![]() | |
Na dužnosti | |
Dužnost preuzeo 6. jul 2009 | |
Predsjednik vlade | Nikola Špirić |
Prethodnik | Nebojša Radmanović |
Na dužnosti 6. jul 2007 – 7. mart 2008 | |
Predsjednik vlade | Nikola Špirić |
Prethodnik | Nebojša Radmanović |
Nasljednik | Haris Silajdžić |
Na dužnosti | |
Dužnost preuzeo 6. novembar 2006 | |
Prethodnik | Ivo Miro Jović |
Rođen/a | 20. 1. 1964. (1964-01-20) (dob: 60) Sarajevo, SR BiH, SFRJ |
Politička stranka | Demokratska fronta BiH |
Suprug/a | Sabina Komšić |
Alma mater | Sarajevski univerzitet Edmund A. Walsh School of Foreign Service |
Profesija | pravnik |
Religija | Agnosticizam |
Željko Komšić je završio Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu i School of Foreign Service na Univerzitetu Georgetown u Vašingtonu. Napadom srpske vojske na Sarajevo, priključio se Armiji RBiH, gdje se istakao u vojnim zadacima za šta je dobio najveće vojno odlikovanje Armije RBiH, Zlatni ljiljan. Nakon rata uključio se aktivno u politički život BiH. 2000. godine je izabran za načelnika općine Novo Sarajevo u Sarajevu, a 2001. godine postao je prvi ambasador BiH u Srbiji i Crnoj Gori. Na lokalnim izborima 2004. godine direktnim glasanjem je izabran za još jedan mandat načelnika općine Novo Sarajevo, a na toj funkciji je ostao do oktobarskih izbora 2006. kada je izabran za člana Predsjedništva BiH.
Njegov izborni uspjeh se pripisuje raskolu unutar HDZ-a BiH, koji je omogućio da o izbornom pobjedniku odlučuju glasači u urbanim sredinama sa bošnjačkom većinom. Budući da je izabran većinom bošnjačkim glasovima veliki dio hrvatskih političara u BiH ga smatra nelegitimnim.
Četiri godine kasnije, na općim izborima 2010. godine ponovo je izabran za hrvatskog člana Predsjedništva, osvojivši 337.065 glasova (32,94% od ukupnog broja birača s teritorija Federacije BiH i Distrikta Brčko, tj. 60,61% od ukupnog broja birača koji su glasali za hrvatskog člana Predsjedništva).[1] 2013. godine istupio je iz Socijaldemokratske partije i 7. aprila iste godine osnovao novu stranku pod nazivom Demokratska fronta postavši njen prvi predsjednik.[2]