Škola sekstijevaca
From Wikipedia, the free encyclopedia
Škola sekstijevaca bila je rimska filozofska škola. Utemeljio ju je oko 50. pne. Kvint Sekstije, a kasnije nastavio njegov sin Sekstije Niger. Škola je bila od malog značaja i brzo se ugasila,[1] negdje oko 19. godine n.e., uglavnom zahvaljujući zabrani stranih kultova. [2] Radilo se o filozofiji u klasičnom smislu, kao o načinu života; naglašavala je asketizam i moralnu poduku.[3] Škola je sebe karakterizirala uglavnom kao filozofsko-medicinsku školu i kombinirala je pitagorejske, platonske, kiničarske i stoičke elemente.[4] O školi je sačuvano vrlo primarnih izvora, a sekundarne literature gotovo i nema.[2] Jedini izvori o Kvintu Sekstiju jesu Klaudije Mamerto i Seneka Mlađi.