![cover image](https://wikiwandv2-19431.kxcdn.com/_next/image?url=https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/7/75/%25C4%258Ca%25C4%258Dak_protest_1941.jpg/640px-%25C4%258Ca%25C4%258Dak_protest_1941.jpg&w=640&q=50)
Četničko-partizanski sukob
From Wikipedia, the free encyclopedia
Četničko-partizanski sukob (takođe bratoubilačka borba) je bio politički i vojni sukob koji je svoju kulminaciju dostigao tokom Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji. Oružani sukob je izbio jeseni 1941, tokom ustanka u Srbiji, oko pitanja vlasti, starešinstva, jedinstvene (ili zajedničke) komande, kolaboracije i različite nacionalne politike.
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/7/75/%C4%8Ca%C4%8Dak_protest_1941.jpg/640px-%C4%8Ca%C4%8Dak_protest_1941.jpg)
Komunisti su bili partija socijalne revolucije i nisu se odricali revolucionarne smene vlasti kao krajnjeg cilja, ostvarujući je u okviru narodnooslobodilačke borbe i jugoslovenskog pokreta. Komunisti su u četnicima videli nosioce predratne velikosrpske hegemonije koja želi da se nastavi preko politike srpskih buržoaskih snaga u zemlji i inostranstvu. Četnici su smatrali da su komunisti anacionalna, antisrpska snaga koja radi za račun stranog centra, u interesu svetske prevlasti komunizma.[1]
Četnici su u komunistima gledali glavne suparnike, jednako kao što su komunisti u četnicima videli po sebi najopasniju snagu nakon pobede nad fašizmom. Zbog povezanosti četnika sa Saveznicima, komunisti su ih doživljavali kao najveću sutrašnju opasnost, neuporedivo veću od ostalih i kolaboracionista koji trpe ratnu sudbinu Nemaca. Prema gledištu komunista, Nedić, četnici i izbeglička vlada su bili beočuzi jedinstvenog lanca „velikosrpske hegemonije".[1]
Komunisti se se borili protiv dinastije i za ostvarenje socijalne revolucije, dok su četnici bili „samo vojnici i borci za Kralja i Otadžbinu". Četničke snage nisu se mirile sa socijalnom revolucijom i petokrakom, i obratno, komunisti sa održavanjem statusa quo i kokardom. Četnici su isprva bili priznati kao legitimna snaga Kraljevine Jugoslavije, koja uživa status savezničke snage, sve dok ih se 1944. godine kralj, vlada i Saveznici nisu odrekli.
Partizansko-četnički sukob se u delu literature naziva „bratoubilačkim" ili „građanskim ratom". Petranović smatra da "odgovor o stvarnim uzrocima sukoba otkriva izneta inicijativa Mihailovića za razgovor s nemačkim predstavnicima", iz koje se vidi da je želeo da se liši partizana pomoću Nemaca.[1]
Sukob na tlu Jugoslavije nije mogao ostati internog karaktera, jer su Britanci u početku podržavali Mihailovića, a Sovjetski Savez tajno KPJ.
Osobenost ovog sukoba je u tome što se vodio u uslovima okupacije i podeljene zemlje.