![cover image](https://wikiwandv2-19431.kxcdn.com/_next/image?url=https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/5/52/Cakavstina.png/640px-Cakavstina.png&w=640&q=50)
Čakavski
jedno od triju glavnih narječja srpskohrvatskog jezika / From Wikipedia, the free encyclopedia
Čakavski (također čakavica, čakavština) nazvan po upitnoj zamjenici ča jedno je od triju narječja srpskohrvatskoga jezika govorenih na području današnje Hrvatske. Po nekim lingvističkim studijama, čakavica se zbog male uzajamne razumljivosti sa štokavicom smatra južnoslovenskim regiolektom ili zasebnim mikro-jezikom, odnosno jezikom,[1][2][3] te od 2020. posjeduje vlastiti ISO 639-3 kod [ckm].[4] Po službenoj hrvatskoj lingvistici čakavski se smatra narječjem hrvatskoga jezika, uz kajkavski i štokavski.
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/5/52/Cakavstina.png/640px-Cakavstina.png)
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/e/ed/Serbo_croatian_dialects_historical_distribution_2.png/640px-Serbo_croatian_dialects_historical_distribution_2.png)
Najstariji pisani zapisi na tlu današnje Hrvatske pisani su upravo čakavskim narječjima staroslovenskog jezika. Današnje područje čakavštine znatno je manje nego prije migracija izazvanih osmanskim osvajanjima velikoga dijela hrvatskoga jezičnog prostora. Naseljavanjem govornika (novo)štokavštine čakavski zajik je potisnut s većega dijela kopna, tako da se danas uglavnom prostire jadranskom obalom, s nekoliko štokavskih prekida, i na većni otoka sjeverno od Pelješca (koji je dijelom čakavski), u dijelu Like, Gacke, Gorskog Kotara i Istre, te u Pokuplju sve do Karlovca. U jednome dijelu čakavskoga područja (na Braču, Visu, gradu Hvaru s bližom okolicom, u Trogiru i Bakru, mjestimično na kvarnerskim otocima i dr.) umjesto ča govori se ca, takozvani cakavizam.