From Wikipedia, the free encyclopedia
Čedadsko evanđelje (latinski Codex Aquileiensis), još znano i kao Čedadski evanđelistar odnosno Čedadski evangelijar (nazvan prema slovenskom liku imena za furlanski grad Cividale del Friuli) ili Čedadski rukopis, rukopisni kodeks s tekstom evanđelja pisan uncijalom V. ili VI. st. i latinskim jezikom.
Čedadski evangelijar u ranom srednjem vijeku postao je predmet štovanja zbog toga što se vjerovalo kako ga je potpisao sam evanđelist Marko, zbog čega su se na marginama njegovih stranica od kraja VIII. pa do sredine X. st. upisivala imena hodočasnika, uglavnom uglednika s franačkim, slavenskim i lombardskim imenima, koji su posjećivali samostan u Akvileji u kojemu se rukopis prvotno nalazio. Pretpostavlja se kako se taj samostan nekoć nalazio na prostoru suvremenog talijanskog sela San Canzian d'Isonzo te da je bio uništen prilikom provale Mađara.[1] Naknadni zapisi pisani su karolinom.
Čedadski evangelijar izuzetno je važan izvor za povijest Balkana jer su u njemu upisana imena brojnim južnoslavenskih i hrvatskih vladara i dostojanstvenika. Među njima se ističu čak tri upisa u kojima se spominje hrvatski knez Trpimir, te upis s imenom kneza Branimira i žene mu Maruše (Mariosa). Osim ove dvojice kneževa, zanimljivi su upisi koji se tiču hrvatskih dostojanstvenika Presile, za kojeg M. Matijević-Sokol smatra da bi mogao biti isti onaj župan koji se u Trpimirovoj darovnici pojavljuje pod imenom Pretilia ili Precilia; odnosno Sebedraga kojeg T. Vedriš povezuje s možda istoimenim donatorom crkve u Otresu, ili pak sa Sibidragom, županom Klisa, koji je bio jedan od svjedoka Muncimirove povelje.[2][3] Među imenima hrvatskih velikaša ističe se i ono hrvatskog kneževića Petra, Trpimirova sina, koji se prema prijedlogu M. Kumira pojavljuje u čak tri različita upisa, uključujući i do nedavno neidentificirani upis u kojem se njegovo ime pojavljuje zajedno s nekom Mutimirom, koja mu je vjerojatno bila žena ili pak sestra.[4]
Kodeks se nakon uništenja samostana u San Canzianu do 1409., čuvao u Akvileji, a potom je prenesen u Čedad (tal. Cividale del Friuli). Nedostaje mu tekst Markova evanđelja, jer je sedam snopića bilo istrgnuto iz kodeksa, posebno uvezano, okovano srebrom i odneseno u Mletačku republiku budući da se počelo smatrati da je to autograf sv. Marka, zaštitnika Venecije. Iz toga dijela dva snopića darovana su Karlu VI. (manji dio toga iskinutog teksta pohranjen je u Pragu, a veći dio u Veneciji).
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
