Zamjenica

Za opis žene koja nekoga zamjenjuje v. Zamjenik

Zamjenica (ijek.) ili zamenica (ek.), odn. pronomen (lat. pronomen: što stoji za ime, mjesto imena), riječ koja zamjenjuje druge riječi (osobito imenice), i riječi izvedene iz njih.

Zamjenice imaju bitnu gramatičku funkciju i zato u nekim jezicima (pa i u srpskohrvatskom) postoje dvostruki oblici (kraći i duži, slobodni i vezani…) nekih zamjenica koji se različito koriste (u hrvatskom genitiv mene ima i skraćeni enklitički (nenaglašeni) oblik me koja mora stajati na drugom mjestu u rečenici). Pored gramatičke funkcije, zamjenice imaju bitnu ulogu u ostvarivanju kohezije teksta.^[1]

U srpskohrvatskom jeziku

U srpskohrvatskom su zamjenice promjenjiva vrsta riječi kojima se zamjenjuju druge imenske riječi (imenice i pridjevi). Njima se označava, ali ne upućuje.

To je heterogena skupina riječi različitih gramatičkih oblika i službi.^[1] Tradicionalno se dijele prema značenju, funkciji i oblicima. Podjela koja slijedi odnosi se na tradicionalni opis standardnog hrvatskog jezika.

Terminologija nekih vrsta zamjenica je bila predmet diskusije (lične ili osobne). Tradicionalno se koristi termin lične, a u novije vrijeme neki su predlagali da se koristi osobne. Razlika je isključivo terminološka; argument za oblik lične je da se te zamjenice odnose i na glagolska lica, a ne samo na osobe.^[2]

Podjela zamjenica prema značenju

• lične zamjenice ("lične" je prema rusizmu "личные местоимение", čit. ljičnjie mjestoimjenjije) npr. ja, ti - mijenjaju neku imenicu
• povratne zamjenice - sebe, se... - mijenja osobu koja je označena drugdje u rečenici, odnosno mogu značiti uzajamnost odnosa među subjektima
• posvojne zamjenice - npr. moj, tvoj - odnose se prema osobnim zamjenicama kao posvojni pridjevi prema imenicama; upotrebljavaju se kao posvojni pridjevi
• povratno-posvojne zamjenice - kao za posvojne zamjenice, samo se izvode iz povratnih
• pokazne zamjenice - npr. ovaj, ona
• upitne zamjenice - npr. tko, što
• odnosne zamjenice - npr. koji
• neodređene zamjenice - npr. netko, nešto

Podjela zamjenica prema funkciji

• imeničke (koje zamjenjuju imenice):
  • lične zamjenice
  • povratne zamjenice
  • upitno−odnosne zamjenice tko, što, i
  • neodređene zamjenice izvedene od njih

• pridjevske (koje zamjenjuju pridjeve) sve su preostale.

Podjela zamjenica prema oblicima

• lične zamjenice
• posvojne zamjenice 3. l. jd.
• ostale zamjenice i zamjenički pridjevi sav i sam (značenja: osobno, glavom)
• zamjenički pridjevi

Gore je izložena podjela i definicija tradicionalna. O statusu zamjenica vode se rasprave. Npr. u izrazu Ivanov pas riječ Ivanov možemo zamijeniti posvojnom zamjenicom njegov:

Ivanov pas → njegov pas

…a uvijek se možemo vratiti i na punu formu. Međutim, u izrazu ovaj pas ne postoji pridjev kojeg smo zamijenili pokaznom zamjenicom:

? → ovaj pas

Izvori

1. Kordić, Snježana (1996). „Zamjenice u izgradnji kohezije teksta” (PDF). Radovi Zavoda za slavensku filologiju (Zagreb) 30-31: 55–100. ISSN 0514-5090. CROSBI 447307. (NSK). (KGZ). Pristupljeno 2023-12-14.
2. Tafra, Branka: Lice i osoba, Jezik, god., 47., br. 3., 2000., str. 95.-105.

vrste riječi

imenica | zamjenica | pridjev | broj | glagol | prilog | prijedlog | veznik | čestica | uzvik