Wei Zhuang

Wei Zhuang (pojednostavljeni kineski: ; tradicionalni kineski: ; pinyin: Wéi Zhuāng; Wade-Giles: Wei Chuang, 836–910), stilsko ime Duanyi (端己), bio je kineski pjesnik i državni službenik iz doba kraja dinastije Tang, najpoznatiji po pjesmama u shi i ci stilu.

Rodio se u porodici učenjaka u gradiću Duling (杜陵), nedaleko od prijestolnice Changan.^[1]Na karijeru, ali i na djelo, su mu značajno uticali pobune u tadašnjoj Kini. Godine 880. su ga zarobili Huang Chaovi ustanici, a što je Wei Zhuanga kasnije inspiriralo da napiše poemu Baladu o Gospi Qin (秦妇吟). Nakon toga je gotovo deset godina lutao zemljom prije nego što je 894. položio jinshi i ušao u državnu službu. Godine 896. je Li Maozhen digao novi ustanak. Wei Zhuang je na kraju završio u Chengduu gdje je 901. Wang Jian proglasio nezavisnu državu Raniji Shu. Wei Zhuang je podržao novi režim te ga je Wang Jian proglasio svojim premijerom. Posljednje godine života je Wei Zhuang proveo prikupljajući pjesme.

Fusnote

1. Cihai: Page 1234.

Literatura

• Ci hai bian ji wei yuan hui (辞海编辑委员会）. Ci hai （辞海）. Shanghai: Shanghai ci shu chu ban she （上海辞书出版社）, 1979.
• John Timothy Wixted, The Song-poetry of Wei Chuang (836-910 A.D.), Arizona State University, 1979.
• Robin D.S. Yates, Washing Silk, Harvard University Press, 1988.
• Bruce E. Carpenter, ‘Problems of Style in the Tz’u Poetry of Wei Chuang’, Bulletin of Tezukayama University (Tezukayama Daigaku kiyo), Nara, 1975, pp. 25–52.
• Wang, Shuizhao, "Wei Zhuang" Arhivirano 2007-09-29 na Wayback Machine-u. Encyclopedia of China, 1st ed.